Razlika između poludivljih i lutajućih mačaka

/ Korisno, Lokalna flora i fauna

Whiskasica


Razumijevanje i briga o divljim mačkama

Postoje šanse da ćete tijekom života doći u susret s lutajućim i divljim mačkama. Ove životinje, koje žive na otvorenom, su često pogrešno shvaćene. Bez obzira uočite li ih u dvorištu, oko uredskog parkirališta ili putujući u inozemstvo, zablude i dalje globalno prevladavaju o lutajućim i divljim mačkama. Učenje o činjenicama može pomoći u prevladavanju mitova te zaustaviti prenapučenost i pogrešno postupanje s mačkama bez doma.

Što je divlja mačka?

Divlja mačka se tipično rađa u divljini ili na otvorenom području s malo ili bez ljudske interakcije. Divlje mačke gledaju na vaše ruke kao na kandže koje će ih ozlijediti te će siktati ili pobjeći ukoliko se pokušate previše približiti ili ih pokušate gladiti. Divlje mačke se rađaju od strane drugih divljih ili lutajućih mačaka.

Koja je razlika između njih?

Lutajuća mačka je jednom bila ljubimac sve dok se nije ili izgubila ili dok nije napuštena od strane vlasnika. Dok se bore da prežive u novom vanjskom okruženju, neke lutajuće mačke postane strah ljudi te čak prisvoje divlje ponašanje nakon određenog vremenskog perioda, ovisno o njihovom okruženju. Ipak, većina lutajućih mačaka pamti da ih ljudi hrane stoga nastoje ostati blizu domova, nadstrešnica za automobile i drugih područja na kojima postoji koncentracija ljudi. Kada se uoči lutajuću mačku koja je prijateljski nastrojena, preporuča se odvesti je veterinaru da se skenira radi potencijalnog postojanja mikročipa. U sretnim slučajevima, lutajuća mačka i njen skrbnik su ponovno sretno sjedinjeni.

Svatko može postati skrbnik lutajuće mačke – kako se brinuti i kako hraniti divlje i lutajuće mačke

Divlje mačke imaju težak život i žive same, u prosjeku, dvije godine. Uz redovnu brigu, koja uključuje pouzdan zaklon i dnevno hranjenje slično njezi seoskih mačaka, mogu živjeti do deset godina. Ako odlučite postati skrbnik, važna lekcija je da nikada ne uhvatite vanjsku mačku silovito te da nikada ne radite nagli pokret prema njoj. Ove mačke se boje ljudi te su sklone bježanju ako im se stranci približe. Neka vam divlja ili lutajuća mačka priđe prema svojim uvjetima.

Kroz dnevna hranjenja, s vremenom će vam dati do znanja je li prihvatljivo dodirivati ih. Još jedan pomoćni savjet: ako odlučite postati skrbnik, čučnite ili sjednite na tlo tako da ste na njihovoj razini kada ih redovito hranite. Ovaj pristup ukazuje divljoj ili lutajućoj mački da niste prijetnja.



Koliko divlje je divlje?

U svom radu s divljim mačkama, naučila sam da postoje razni stupnjevi “divljine”.
Većina divljih mačaka mi neće dopustiti da ih dodirnem, ali mogu doći na milimetar udaljenosti da im podijelim hranu. Jedan mačak, Lion King, s vremenom je došao bliže zdjelici za hranu, nakon tri godine hranjenja; sada se trlja o moje noge. Nedavno sam ga uspjela početi gladiti, ali samo kada je okrenut od mene. Ako se Lion King okrene prema meni dok gladim njegovo zlatno krzno, počne siktati i pokazivati nezadovoljstvo. Pretty Boy i Tabitha mi dozvoljavaju da ih dragam, ali nervozno skaću iz mojih ruku kada ih pokušam podignuti.

Naučena lekcija: poštujte njihove granice.

Pobješnjeli hormoni vode do nježeljenog ponašanja

Jedna rečenica koju čujem da se iznova ponavlja je da su divlje mačke smetnja. Borbe i urlikanja vezane za zaštitu njihovog teritorija ili parenje su neprijatno glasni. Trenutačni lijek je da ih se sterilizira/kastrira. Možete kontaktirati lokalne neprofitne grupe za pomoć koje će humano uhvatiti mačke i sterilizirati/kastrirati ih. Hvatanje divljih mačaka treba prepustiti profesionalcima jer neispravno hvatanje može rezultirati ozljedama vas i mačke. Ovo je jedan od razloga zašto je važno imati sve mačke, koji su ljubimci, sterilizirane ili kastrirane, uključujući kućne mačke. Nikad se ne zna kada bi jedna od njih mogla pobjeći ili izgubiti se.

Univerzalan znak steriliziranih mačaka

Ako odlučite postati skrbnik kolonije divljih mačaka, iznimno je važno osigurati da su sve sterilizirane i kastrirane. Prilikom sterilizacije, mačkama se daje cjepivo protiv bjesnoće te im se zareže uho, odnosno vrh jednog uha se kirurški odstrani dok je mačka pod anestezijom. Zarezivanje uha je univerzalan znak da je divlja ili lutajuća mačka sterilizirana, odnosno kastrirana. Ovo sprječava traumu (trošak) ponovnog hvatanja i nepotrebne operacije.

Povijest nas je naučila da je za preokretanje pogrešnih pretpostavki i predrasuda potrebno vrijeme i edukacija. Jedan način za započeti razgovor je prestati koristiti riječ “divlja” i referirati se na njih kao na mačke “slobodnog lutanja” ili “mačke zajednice”. Ovo miče stigmu povezanu s “divljim” ili “feralnim” mačkama.

Nitko ne voli biti pogrešno shvaćen, uključujući i mačke koje žive na otvorenom. Na nama je da širimo činjenice i educiramo svijet.


 


Izvorni tekst: http://www.petmd.com/cat/care/evr_ct_misunderstood_feral_cat

Prijevod: Sonja Radočaj