Kornjača (Testudines)

/ Lokalna flora i fauna

Foto: Centar za zaštitu životinja i prirode “Key”


Šumska kornjača (Testudo hermanni)

Šumska kornjača (Testudo hermanni) jedna je od pet vrsta kornjača koje pripadaju rodu Testudo.

Šumske kornjače su male i srednje veličine. Kao i sve kornjače i one imaju zube i jak nos. Noge su kratke i zdepaste, prsti su srasli zajedno, na prednjim nogama imaju 5, na zadnjim 4 kandže. Oklop je sa gornje strane maslinasto-žut sa tamnim šarama, odozdo je sa svake strane crni rub. Nadrepna ili suprakaudalna ploča na zadnjoj strani oklopa je uvijek podijeljena i prema tome parna.

Na vrhu repa je oštar šiljak, dostiže dužinu oklopa od 12 – 20 cm, dok ženke šumske kornjače mogu narasti do 25 cm dužine. Istočne šumske kornjače su veće nego zapadne i dostižu dužinu do 28 cm, dok istočne dostižu maksimalno 18 cm.

Rano ujutro, životinje ostavljaju svoja noćna skloništa koja su obično u šupljinama zaštićene gustim žbunjem, kako bi uživale u suncu i ugrijala tijelo. Onda lutaju  livadama u potrazi za hranom. Oni određuju koju biljku jedu zahvaljujući osjetilu mirisa. Pored lišća i cvijeća, životinje jedu male količine voća, koja čini dopunsku prehranu.

Parenje

Kornjače se pare neposredno nakon zimskog sna, u svibnju. Kada mužjak osjeti potrebu za parenjem, krene u potragu za odgovarajućom ženkom. U vrijeme parenja spremne ženke ispuštaju osobite mirise, raspoznatljive samo kornjači, pomoću kojih ih mužjaci mogu lakše pronaći. Nakon što pronađe pogodnu ženku započinje ritual parenja. Iako inače vrlo miroljubljivi, mužjaci u vrijeme parenja postaju vrlo ratoborni. Kao pravi hrvači, suparnici nastoje jedan drugog prevrnuti na leđa. U međusobnoj potjeri znaju se i satima sukobljavati u tako žestokoj borbi. Kornjače grizu bezubim čeljustima kao oštrim kljunom.

Polaganje jaja

U periodu od svibnja do lipnja, ženske šumske kornjače polažu 12 jaja u zemlju do 10 cm dubine.

Inkubacija traje od 60 do 90 dana. Što je temperatura zraka niža, to inkubacija duže traje. Idealna temperatura za inkubaciju je 30 °C – 31,5 °C i u tim se uvjetima najčešće izležu mlad. Kao i kod mnogih gmizavaca, temperatura određuje spol mladunca. Na temperaturi od 26°C samo će se mužjaci rađati, a na 30°C ženke. Mladunci iz jaja izlaze u rujnu, a provode prvih četiri ili pet godina svog života u samo nekoliko metara od njihovih gnezda.

Nakon što dovrši embrionalni razvoj u jajetu, mladunci počinju izlaziti van. Obično taj proces traje od 8 – 24 sata. Ponekad svi mladunci ne izađu u isto vrijeme van, neki izađu i dan kasnije. Probijanje iz ljuske jaja i izlazak iz gnjezdišta nisu nimalo lagan zadatak, treba se probiti i kroz sloj zemlje kojim su pokriveni. U svojim prvim trenucima izlaska iz jaja oklop im je skroz zgužvan i naboran od sklupčanog položaja u jajetu. Kada se izlegnu, veličine su 30 – 40 mm i sa 6 – 8 kg težine prepuštene same sebi, ali jako aktivne i živahne i odmah spremne za samostalan život. Istog se trena počnu kretati, a kroz par sati, odnosno dana, oklop im se izravna i svakim danom postaje čvršći. Rastu polako, pa će veličinu svojih roditelja dostići tek za 12 – 15 godina. Do starosti od šest ili osam godina kada ljuska postaje potpuno razvijena, mlade kornjače su osjetljive na predatore i mogu postati plijen štakora, jazavca, svrake, lisice, divlje svinje, i mnogih drugih životinja. Ako prežive ove prijetnje, dugovječnost šumskih kornjača je oko 30 godina.

Ova kornjača je isključivo biljojed, voli svakojako povrće, no ponekad će pojesti i crve, gusjenice i sl. Nema li hrane izdržat će bez nje i čitavi tjedan. Žive pojedinačno, samo u vrijeme parenja traže partnera. Rastu vrlo sporo, ali zato imaju dug životni vijek. Neobično je otporna te izuzetno dobro preživljava razne ozljede.

Obična kornjača živi po suhim, kamenitim, grmljem obraslim toplim predjelima mediteranskog područja. Najčešća je po travnatim kamenjarskim ravnicama, gdje je često možemo susresti  po rubovima maslinjaka, šikara i na obradivim područjima. Rjeđe je možemo naći u brdovitim područjima, dok je iznad 700m vrlo rijetka. Izbjegava ekstremne temperature, zimski period u stanju mirovanja provodi plitko zakopana pod zemljom. Prije nego što dobro zahladi, a to je obično krajem listopada, kornjača u zemlji iskopa rupu u kojoj će dočekati tople proljetne dane. Iz zimskog se sna budi u ožujku i travnju, kada pronalazi partnera za parenje.

Saznajte više: Ugroženost kornjača i kako im pomoći?