Ježevi i suživot s ljudima

Ježevi i suživot s ljudima

Jež na našem hranilištu za mačke


Ježevi pripadaju porodici Erinaceidae, koja obuhvaća 25 vrsta. Najpoznatiji europski predstavnici ove porodice su tamnoprsi (Erinaceus europaeus) i bjeloprsi ježevi (Erinaceus concolor).

Šumski jež je rasprostranjen u čitavoj Europi, izuzevši njezine najhladnije krajeve. U šumovitim naseljima često posjeti vrtove premda preferira bjelogorične šume prorasle gustim grmljem, trulo drveće u koje se može uvući kao i živice u vrtu koje mu također služe kao sklonište. Svaki jež sam za sebe uređuje ležaj i oprema ga da mu bude što udobnije.

Ježevi su zaljubljive životinje. Ženkino gnijezdo nije daleko od mužjakovog i obično se nalazi na istom staništu, npr. u istom vrtu. Događa se da u vrijeme toplog godišnjeg doba mužjak i ženka legnu u isto gnijezdo. Ima čak i tako nježnih ježeva koji se uopće ne mogu odvojiti od svoje ženke pa redovito s njom dijele svoj ležaj. Pri tom se vrlo ljupko igraju i love jedno drugo.

Kada je jež u opasnosti od predatora, sklupča se u kuglu. To mu omogućava posebni sloj mišića pod kožom. Napadaju ga lisice, psi i brojni drugi predatori. Često i čovjek za njega može biti neprijatelj.

Hrani se malim sisavcima i pticama, skakavcima, cvrčcima, žoharima, hruštevima, balegarima, gujavicama, noćnim puževima i miševima. Izrazito je spretan lovac.

Pari se od kraja ožujka do početka lipnja. Da bi privukao ženku mora se dosta namučiti proizvodeći različite oblike glasanja, od mrmljanja do bubnjanja. Ženka koti mlade sedam tjedana od parenja, najčešće tri do šest slijepih mladunaca u posebno obloženim gnijezdima. Netom okoćena mladunčad je isprva bijele boje i potpuno je gola, jer im se bodlje tek kasnije pojavljuju. Majka ih hrani gujavicama, puževima i otpalim voćem pa svu tu raznoliku hranu polaže u ležaj. Kad se najedu mladunci su spremni za večernju šetnju prirodom, jer su po danu u velikoj opasnosti od predatora.

Ponašanje ježa

U prirodi ježevi žive samačkim životom, osim u vrijeme parenja.

U potragu za hranom kreću predvečer i noću, pa ih u to vrijeme najčešće susrećemo. Dan obično prespavaju na skrovitom mjestu, ispod lišća ili u iskopanom skrovištu.

Kasno u jesen često možemo susresti ježeve i po danu jer, da bi se pripremili za hibernaciju, ježevi moraju dobiti dovoljno na težini kako bi preživjeli zimu. U tom periodu oni mogu dobiti na težini čak i do 500 grama tjedno, dok je minimalna težina koja im omogučuje prezimljavanje 600 grama. Polovicom studenog ježevi traže skrovišta u kojima bez ometanja mogu provesti hladno razdoblje. Kada temperature dosegnu oko 0°C ježevi se povlače u svoja skrovišta u udubinama tla, starim deblima ili ispod živica. Vrijeme zimskog sna diktira njihov biološki sat, no to ovisi i o temperaturnim promjenama tijekom zime.

Vrt (ili dvorište) prilagođeno ježevima

Najvažnije je da vrt bude prirodan, bez otrova, te sa nekim skrovištem u lišću. To će pružiti utočište za prezimljavanje ježeva. Prilikom njege vrta trebalo bi koristiti prirodne metode zaštite, obrade tla, a i odustati od prekomjerno urednog vrta bez ijednog suhog lista u jesen!

Lišće ispod živica idealno je mjesto za gnijezdo malih ježića. Prije košnje trave obavezno pregledajte ima li gnijezda kako se nebi dogodilo da malim životinjama porežete noge ili ih ubijete. Mnogi ježevi su na taj način ostali bez nogu. Zbog toga je puno bolje rubove uz živice jednostavno rezati sa škarama. Isto su tako opasni i usisivači za lišće koji mogu ”progutati” žive ježiće. Prije nego palite ili premještate hrpe lišća i granja, obavezno ih pregledajte. Možda je baš tu skriven neki jež.

Posebno opasni za ježeve su pužomor, pesticidi i herbicidi. Otrovani ježevi umiru u jakim bolovima.

Mužjaci ježa u potrazi za hranom, od proljeća do jeseni prijeđu i do 100 hektara površine, a ženke nešto manje. Zbog toga je važno da se ostave otvori u ogradi, kako bi oni mogli nesmetano tražiti hranu. Noću su ježevi vrlo aktivni, pa je važno da imaju prolaze u ogradama među vrtovima, kako bi imali dovoljno velik prostor za pronalaženje hrane. Ako je zid kameni, može se u vratima napraviti mali prolaz promjera od 20 cm.

Opasnosti za ježeve u vrtu

U parkovima, vrtovima i naseljima ježevi životni prostor dijele sa ljudima, a to dovodi do specifičnih opasnosti kao što je promet pa se dešava da pronalazimo ozlijeđene životinje kojima je potrebna pomoć.

Suvremeni vrtovi kriju mnoge opasnosti koje mogu ozlijediti ili usmrtiti ježa. To su vrtna jezerca, bazeni, otvoreni kanali, loše zatvorene kante za smeće pa i otvorene čašice jogurta ili konzerve. Mreže za voće i krumpir također su opasne, jer se jež ne može osloboditi ako se  u njih uplete.

Odbačeno smeće može također biti vrlo opasno za ježeve (npr. zdjelice sladoleda i jogurta), jer se ježevima koji pokušaju ući u zdjelicu kako bi ju polizali mogu u nju zabosti bodljice, te oni više ne mogu izaći iz nje. Opasnost predstavljaju i stepenice od podruma niz koje ježevi mogu pasti, te se ne mogu više popesti natrag. U podrumu ježevi mogu  doći  u doticaj s otrovima za štakore, a ukoliko si nakon doticaja poližu nogicu postoji opasnost od teškog trovanja i smrti u strašnim bolovima. Iz ovih razloga  treba ukloniti ovakve izvore opasnosti.

Što učiniti sa ježem u vrtu u jesenskom razdoblju?

Ježići koji nisu prikupili dovoljno težine prije zimskog sna gotovo da nemaju mogućnost za preživljavanje zime. Ukoliko sretnete nedovoljno uhranjenog ježa u vrtu (450grama i manje) nemojte mu odmah ponuditi mjesto za prezimljavanje na balkonu, nego ga jednostavno probajte dobro prihraniti. Pri tome koristite hranu za štence ili mačke i ponudite mu plitku posudicu s vodom. Ni u kojem slučaju ga ne bismo trebali uzimati i smještati u kuću!

Samo ako je ježić ranjen, bolestan ili puno premlad za prezimljavanje vani, potrebna je ljudska pomoć u odhranjivanju.

Prezimljavanje mladih ježića

Ježevi su divlje životinje, pa kao i sve divlje životinje, ne mogu biti kućni ljubimci niti im je takav suživot u interesu.

Ukoliko naiđete na ježa kojem je potrebna pomoć, molimo da ga ne dirate i ne unosite u kuću. Za pomoć se možete obratiti i Centru za zaštitu životinja i prirode „Key“.

Pogledajte i ježića koji je postao stalan gost na jednom od naših hranilišta i skloništa za mačke: