Prva pomoć za pse – sve na jednom mjestu!

Prva pomoć za pse – sve na jednom mjestu!

 

Procedura prve pomoći za pse slična je onoj koja se koristi za ljude. Vaš vlastiti, ili neki drugi pas, može biti žrtvom manjih nezgoda i zahtijevati Vašu pomoć, a nekad može biti žrtvom i većih nezgoda te će mu biti potrebna hitna prva pomoć dok ne stigne veterinaru. U slučaju ozbiljne nezgode pokušajte ostati hladnokrvni i upotrijebiti zdrav razum za pružanje pomoći i smirivanje životinje. Prva pomoć može psu spasiti život, spriječiti pogoršanje stanja i ubrzati oporavak. Osim ako niste sigurni da je ozdravljenje potpuno, psa što prije odvedite veterinaru. Osnovni pribor prve pomoći držite u kući i nastojte zapamtiti postupke u slučaju prometne nezgode, kao i kako treba dati umjetno disanje – u hitnom slučaju možda nećete imati vremena pogledati u knjigu.

Premda su mnogi dijelovi Vašeg pribora prve pomoći pogodni i za psa, bolje je da za njega imate poseban. Potrebni su vam:

  • zaobljene škare
  • kratki termometar
  • pinceta
  • zavoji širine 5 i 10 cm
  • flaster širine 5 cm
  • gaza
  • vata
  • stare čarape
  • plastične vrećice za čuvanje zavoja na nogama suhima
  • antiseptička mast
  • antiseptička tekućina
  • štapići s vatom
  • kaolinske tablete ili tekućina
  • cinkova mast
  • sredstvo za ispiranje očiju
  • sredstvo za čišćenje ušiju
  • medicinski tekući parafin

Ozljede i šok

Kad je riječ o nezgodama, jedna od najgorih stvari koja se može dogoditi Vašem psu je prometna nesreća. Pružanje pomoći na mjestu nezgode obično je posao veterinara – psa možda treba izvaditi ispod automobila, ili je on pak postao preopasan (zbog straha ili boli) da bi mu pomagali neiskusni. Općenito, najbolje je ne gubiti vrijeme čekajući da stigne veterinar. Malo je veterinara izvan radnog vremena opremljeno s više od osnovnog pribora, a sva je posebna oprema ionako u ordinaciji. Unaprijed nazovite veterinara kako biste ga obavijestili da dolazite te psa odvezite u ordinaciju. Ako je veterinar odsutan, on će osoblje uputiti u ono što treba činiti. U slučaju nezgode najvažnije je ne paničariti. Oprezno prilazite psu umirujuće mu govoreći (to će najbolje učiniti vlasnik), nježno svežite psa uzicom načinjenom od pojasa ili komada užeta. Napravite petlju i prebacite ju psu preko glave te improvizirajte brnjicu. Provjerite nije li pas prikliješten i pružite potrebnu prvu pomoć (pripazite na: kucanje srca, veća krvarenja, teško disanje, blijede desni, nemogućnost stajanja i očite prijelome). Telefonirajte veterinaru i navedite mu znakove te, ako je potrebno, oprezno pomaknite psa.

Kad je riječ o pomicanju ozlijeđenog psa, treba ga pomicati što je moguće nježnije. Premjestite psa na pokrivač koji se može koristiti kao nosila. U idealnom su slučaju potrebne tri osobe – da drže glavu, leđa i zdjelicu (ako pomoći nema, pažljivo premještajte dio po dio tijela na pokrivač). Ako je potrebno, upotrijebite brnjicu i uzicu. Iza psa raširite pokrivač te ga s dva pomagača nježno premjestite na njega. Dvije osobe napinju pokrivač, treća pridržava psu leđa i tako ga pažljivo unose u automobil.

Preplašeni pas koji trpi bol može pokušati ugristi, stoga je improvizirana brnjica dobra mjera predostrožnosti. Upotrijebite zavoj ili kravatu (remen je prekrut). Pripazite da pas ne poplavi ili teško diše. Dogodi li se to, odvežite brnjicu, otvorite psu usta i povucite jezik prema naprijed. Potom nemojte stegnuti brnjicu, a glavu psa držite u krilu. Nikad ne stavljajte brnjicu psu s ozljedom prsnog koša ili psu koji teško diše i nikad ne ostavljajte psa s brnjicom samog – može je pokušati skinuti.
Također, nikad ne stavljajte brnjicu psu kratke njuške – otežat ćete mu disanje. Na sredini zavoja ili kravate čvrsto svežite čvor, tako da visi. Drugi, labavi čvor načinite oko 20 cm iznad prvoga. Petlju stvorenu između čvorova prebacite što dalje preko njuške. Stegnite drugi čvor tako da se prvi uhvati ispod čeljusti. Dva kraja pustite da vise sa svake strane; prekrižite ih ispod čeljusti. Stavite ih iza glave i zavežite dvostrukim čvorom koji se lako odvezuje.
Ako je pas kolabirao, brzo djelovanje može značiti razliku između života i smrti. Ako je pas pri svijesti, možda je doživio šok. Mogući uzroci kolapsa uključuju: epileptični napadaj,akutnu infekciju, bolest srca, trovanje, dijabetes, sunčanicu, toplinski udar, povrede u nezgodama ili krvarenje. Nemojte psu davati alkoholna pića, micati ga više nego što je potrebno, podizati mu glavu i podupirati je i davati mu bilo što na usta.

Šok se prepoznaje tako što sluznice postaju blijede, ritam disanja i rada srca je ubrzan, a pas izgleda slabije nego inače. U slučaju šoka stavite psa na tiho, toplo mjesto i pokrijte ga pokrivačem. Pokraj njega stavite topli (ne vrući) termofor kako bi se smanjio šok. Potražite pomoć veterinara što je prije moguće. Na putu prema ambulanti utoplite (ukoliko temperatura tijela već nije povećana), umirite psa i pritisnite mjesta koja krvare. Veterinar će mu dati IV otopinu i odgovarajuće lijekove za tretman šoka.
Provjerite disanje – ako je nepravilno ili ga nema, opustite ogrlicu, psu otvorite usta, odstranite strane tvari, slinu, krv ili hranu koju je povratio i dajte psu umjetno disanje. Provjerite bilo – ako ga ne možete osjetiti postavljajući jagodice prstiju na lijevu stranu donjeg dijela prsnog koša, odmah iza lakta, pokušajte napipati kucanje srca. Ne osjećate li ništa, a pas ne reagira, dajte mu masažu srca energičnim stiskanjem lijeve strane prsnog koša, baš iza lakta – oko jedan pritisak u sekundi (ako srce stane na više od tri ili četiri minute, doći će do nepopravljivih oštećenja mozga). Također mu dajte umjetno disanje (provjerite je li zračni put slobodan, usta otvorena i čista te jezik naprijed. Stavite obje ruke na grudni koš, preko rebara, i čvrsto, ali nježno pritisnite kako biste istjerali zrak iz pluća. Odmah popustite pritisak da se grudni koš raširi i uvuče novi zrak. To ponavljajte svakih pet sekundi). Zaustavite svako veće krvarenje, imobilizirajte slomljene kosti te pozovite veterinara i dogovorite hitni veterinarski pregled.
Uznemireni njihovom prisutnošću ili u igri, psi često pokušavaju uhvatiti insekte i tako riskiraju njihov ubod. Često imaju ubode na jeziku ili s unutrašnje strane obraza. Ovisno o tipu insekta, ubod može uzrokovati alergijske reakcije i upale. Ukoliko primijetite da psu jezik otiče, odmah se javite veterinaru kako se pas ne bi ugušio. Ako je oteklina mala, možete i sami intervenirati ledenim oblozima. Također, ugriz je zmije vrlo opasan i uzrokuje veliku bol. Opasnost od ugriza najviše prijeti njuški i udovima. Kako biste spriječili širenje otrova, pokušajte psa zadržati u mirnom položaju. Ako uspijete pronaći mjesto ugriza, pokušajte otrov izvaditi uz pomoć sisaljke (nemojte pokušavati ustima). Stavite hladne obloge kako biste ublažili bol. Veterinar će odlučiti je li potrebno ubrizgati protuotrov, koji se može kupiti u svim ljekarnama.
Toplotni udar, hipotermija i grčenje

Ukoliko psa duže vrijeme ostavite na vrlo visokim temperaturama, npr. u autu ili na osunčanom mjestu bez hlada, on može doživjeti toplotni udar. Simptomi su crvene sluznice, zadihanost i povišena temperatura (mjerena rektalno veća od 40, 5 Celzijevih stupnjeva). Simptomi su i drhtanje, trzanje mišića, teturavi hod i opća klonulost. Ako se životinji ne pruži pomoć, smrt može brzo nastupiti. Životinju treba smjestiti u hlad, poleći na bok i izvući joj jezik. Potrebno ju je polijevati hladnom vodom (ekstremiteti se mogu hladiti ledom), nakon toga se mogu staviti alkoholni oblozi na zatiljak i tijelo. Što prije potražite stručnu pomoć jer izgledi za preživljavanje ovise o hitnoj intervenciji. Posljedice toplotnog udara traju nekoliko dana i neophodan je stručni pregled jer određene stanice imaju tendenciju umiranja nakon što su bile izložene toplotnom udaru.

Simptomi hipotermije uključuju umanjenu svijest, usporen puls i smanjen broj udisaja i izdisaja. Temperatura mjerena rektalno je manja od 35 Celzijevih stupnjeva (uz saznanje da je pas bio izložen niskim temperaturama bez adekvatne zaštite). Potrebno je utopliti cijelo tijelo. Omotajte psa u prethodno zagrijane ručnike ili ga stavite u toplu vodu. Ne pokušavajte mu trljati ekstremitete, naročito ako je vidljivo smrzavanje, a ukoliko ima temperaturu ispod 28 Celzijevih stupnjeva, hitno potražite pomoć veterinara. U ozbiljnim slučajevima veterinar može primijeniti različite tehnike unutarnjeg zagrijavanja organizma poput unošenja zagrijane IV tekućine. Ako dođe do smrzavanja ekstremiteta psa, hitna pomoć u vidu internog zagrijavanja najviše je što se može učiniti. Nakon nekoliko dana potrebno je amputirati oštećeno tkivo.

Ukoliko se Vaš pas počne grčiti, bitno je znati da uzroci grčeva mogu biti različiti, od epilepsije do trovanja. Kada uočite prve simptome (sve učestalije drhtaje, slinu i pjenu na ustima) pomognite psu kako ne bi udarao u stvari koje ga okružuju i pridržavajte mu glavu kako ne bi pala unatrag. Izvadite mu jezik da se ne bi ugušio. Nemojte mu naređivati ili povisiti glas na njega jer Vas nije u stanju čuti. Ukoliko se radi o epileptičnom napadu, morat ćete pričekati da prođe ili za savjet upitati svog veterinara. Ukoliko se radi o trovanju (proizvodima za dezinsekciju vrta, trovanju strihininom), intervencija veterinara morat će biti brza kako pas ne bi uginuo. Nedostatak kalcija, ili pak hipoglikemija, može također izazvati grčeve, pogotovo u razdoblju dojenja. U oba se slučaja najbolje obratiti veterinaru.

Problemi s disanjem, gušenje i strana tijela

Ako pas ima napad astme, bit će zadihan, a jezik će mu poprimiti plavkastu boju. l plućni edem može izravno utjecati na probleme s disanjem: trbuh je napuhnut, pas sjedi šapama ispruženima prema naprijed kako bi lakše disao. U ovom slučaju psa stavite na svjež zrak i zatražite pomoć veterinara.

Simptomi gušenja  su očigledni – snažna i grčevita borba za udisajem. U ozbiljnim slučajevima pas kolabira i gubi svijest. Najčešće je gušenje uzrokovano igranjem s premalim loptama koje se mogu zaglaviti u grlu. Ako dođe do gušenja, pokušajte podignuti zadnje noge psa i snažno pritisnite abdomen ispod rebara. Ako pas gubi svijest i ako možete vidjeti predmet koji je prouzročio gušenje, pokušajte ga dohvatiti i odstraniti. Izvucite jezik psa i pomaknite ga na stranu. Ukoliko ne vidite predmet, ne pokušavajte ga odstraniti. Odmah pođite najbližem veterinaru.
Pomoć veterinara je neophodna ukoliko niste u mogućnosti odstraniti predmet koji je izazvao gušenje koje ne prestaje.

Ako dođe do utapanja, nakon što psa izvadite iz vode, ispraznite mu pluća što je prije moguće. Ako je riječ o malom psu, uhvatite ga i podignite za stražnje noge. Vrlo ga pažljivo vrtite oko sebe. Nakon toga bi pomagač trebao otvoriti psu usta i pritiskati mu grudni koš. Kad je u pitanju veći pas, uhvatite ga ispod rebara, jednom rukom oko trbuha. Stavite ga preko ramena dok mu otvarate usta i pritišćete grudni koš. Teške pse ne pokušavajte vrtiti – iščašit ćete mu zglobove i potrgati tetive.

U slučaju stranog tijela u ustima čvrsto držite psa. Ako je moguće, otvorite mu usta kao da ćete mu dati tabletu i pronađite strano tijelo. Možete li to učiniti sigurno, odstranite ga prstima ili malim kliještima. Ne uspijete li, ne oklijevajte i odmah pozovite veterinara. Kad je pak riječ o stranom tijelu u oku, spriječite psa da češe oko. Ako je potrebno, na svaku prednju šapu stavite čarapu napunjenu vatom. Svladajte psa i otvorite kapke kažiprstom i palcem da biste vidjeli strano tijelo. Ako je ušlo u oko, ne dirajte ga, već odmah pozovite veterinara. Nalazi li se strano tijelo na površini očne jabučice, pokušajte ga odstraniti ispiranjem. Ako se strano tijelo nalazi u grlu, psu treba odmah pružiti pomoć. Štap ili lopta mogu se zaglaviti u grlu ili zračnom putu psa. Kad je grkljan začepljen, pas teško diše, a može i uginuti ne pruži li mu se odmah potrebna pomoć. Pokušajte ukloniti predmet koristeći isti postupak kao kod utapanja. Ne uspijete li, predmet će pod anestezijom ukloniti veterinar.

 

Trovanje

Trovanje je, srećom, prilično rijetko kod pasa, no oni su manje izbirljivi od mačaka i zato mogu pojesti različite otrovne tvari. Također, mogu polizati i progutati otrove što su se našli na njihovu krznu. Obično je teško utvrditi da se radi o trovanju ukoliko niste bili svjedokom unošenja otrovne supstance ili ako niste pronašli djelomično pojedeni otrovani paketić. Znakovi trovanja su: akutno povraćanje, žeđ, blijedilo vidljivih sluznica, kolaps, jako grčenje mišića, napadaji, slabost ili krvarenje. Može se raditi o krvarenjima po tijelu u obliku manjih ili većih hematoma, krvarenju u mišićima i zglobovima koje otežava kretanje, povraćanju krvi, krvavim podlijevima, krvarenju na nos ili mokrenju krvi te krvi u stolici. Svako krvarenje koje ne prestaje treba uvijek pobuditi sumnju na trovanje.

Spriječite daljnje gutanje otrova, sperite ga s dlake i hitno pozovite veterinara. Ako mislite da znate što je pas progutao, ponesite to veterinaru zajedno s posudom u kojoj se nalazi i ne gubite vrijeme pokušavajući ga sami izliječiti – možda su mu potrebni posebni lijekovi. Stručna je pomoć neophodna jer simptomi neće proći spontano te uspjeh izlječenja ovisi o pravodobnom početku liječenja.

Veterinar Vam može reći da psa natjerate da povrati. To vrijedi učiniti samo ako je pas progutao otrov prije manje od pola sata. Pogodna sredstva za izazivanje povraćanja su soda bikarbona, tj. natrijev karbonat (komadić veličine graška dan kao tableta) i sol u toploj vodi. Ne daje se soda kaustika (natrijev hidroksid).

Što napraviti ako se pas otruje:

Ø  Sredstvom za čišćenje, alkoholom, špiritom, sredstvom za potpaljivanje vatre

Simptomi: izrazito slinjenje pola sata do sat nakon konzumacije, povraćanje, proljev, nakon daljnjih 1 do 3 sata nestabilnost, strašljivost, ukočeno pružanje nogu, grčevi uz pružanje glave prema gore, visoka temperatura (41 do 42 Cezijevih stupnjeva)
Terapija: ispiranje želuca, davanje sredstva za povraćanje, sredstva za smirenje i spavanje koja dovode do „terapijskog sna“ koji traje 1 do 2 dana, davanje infuzije za poticanje izlučivanja bubrega, davanje kalcija protiv grčeva
Reakcija: potrebno je izazvati povraćanje u roku prvih pola sata nakon što se pas otrovao, inače dati aktivni ugljen i puno vode u malim gutljajima te hitno otići veterinaru

Ø  Antifrizom

Simptomi: pojačano slinjenje, spontano povraćanje već nekoliko minuta nakon
unošenja u organizam, proljev, umor, tromost, nestabilnost i grčevi
Terapija: ispiranje želuca, davanje infuzije da bi se održala funkcija bubrega, kao protuotrov daje se alkohol preko infuzije
Reakcija: dati aktivni medicinski ugljen i vodu u malim gutljajima, ne izazivati povraćanje i hitno posjetiti veterinara
Ø  Otrovom za miševe i štakore

Simptomi: u početku lagano povraćanje koje se često previdi, nakon 2 do 6 dana tromost izazvana unutarnjim krvarenjima, blijede desni, izrazito krvava mokraća, povremeno i krvav izmet
Terapija: injekcije vitamina K1, eventualno transfuzija krvi
Reakcija: hitni odlazak veterinaru. U prvih 30 do 60 minuta nakon konzumacije otrova izazvati povraćanje (npr. koncentriranom solnom otopinom – 1 jušna žlica soli na 100 ml vode, najbolje učiniti tek nakon telefonskog razgovora s veterinarom), sat vremena nakon konzumacije otrova više ne izazivati povraćanje, nego dati aktivni medicinski ugljen i odmah otići veterinaru
Ø  Otrovima za tretiranje biljaka, npr. pužomorom

Simptomi: ovisno o količini unesenoj u organizam, trovanje ovim supstancama unutar 24 sata može dovesti do smrti. Pojačano slinjenje nakon pola sata do sat vremena od konzumacije, povraćanje, proljev, u idućih 1 do 3 sata nastupa nestabilnost, plašljivost, kočenje nogu, grčevi i visoka temperatura
Terapija: izazivanje povraćanja lijekovima, ispiranje želuca, davanje sredstava za smirenje i spavanje da bi se izazvao „terapijski san“ koji traje od 1 do 2 dana, davanje infuzije kako bi se potaklo izlučivanje preko bubrega te davanje kalcija protiv grčeva
Reakcija: izazvati povraćanje samo u prvih 30 do 60 minuta od konzumacije otopinom
soli, najbolje tek nakon konzultacije s veterinarom. Što prije otići veterinaru!!! Dati aktivni medicinski ugljen i puno vode u malim gutljajima

Ø  Insekticidima bilo kakve prirode

Simptomi: slični kao i kod gore opisanog trovanja otrovima za biljke
Terapija: kao i kod trovanja pužomorom
Reakcija: kao i kod trovanja pužomorom

Kako spriječiti trovanje insekticidima: paziti kada koristite sredstva protiv buha, šampone i
pudere. Nakon pudranja obrisati krzno vlažnom krpom, nakon šamponiranja dobro isprati krzno, ne ostavljati preparate i mokre ogrlice da leže slobodno dostupni i ne dozvoliti psu da pije vodu prilikom kupanja
Ø  Mineralnim uljima bilo koje vrste, lijekovima (osobito tabletama za spavanje)

Simptomi: nema povraćanja i proljeva, ali zato često nastupa duboki san, nesvjestica, površno disanje, brzi puls, desni i sluzokoža su plavkaste boje
Terapija: izazivanje povraćanja i ispiranje želuca, davanje umjetnog disanje i kisika (po potrebi i uz pomoć aparata), davanje infuzije s lijekovima za poticanje krvotoka i izlučivanja otrova kroz bubrege. Psa za vrijeme spavanja treba utopliti te ga, zbog opasnosti zastoja krvotoka, svakih pola sata premjestiti u drugačiji položaj
Reakcija: u prvih pola sata do sat vremena nakon konzumacije izazvati povraćanje i nakon toga dati aktivni medicinski ugljen, a ako je prošlo više vremena, samo dati aktivni ugljen i odmah otići veterinaru

Samo unutar prvih 30 do 60 minuta od konzumacije otrova pomaže izazivanje povraćanja i ispiranje želuca. U svakom slučaju, pomaže aktivni ugljen koji na sebe veže većinu otrovnih tvari (ali i korisne tvari), no on je koristan samo dok su tvari još u probavnom sustavu (u želucu i crijevima). Kada se one apsorbiraju u krvotok, više ne pomažu „domaći“ pripravci i metode, već samo veterinar. U slučaju svakog trovanja, bez obzira na samostalne mjere koje ste poduzeli, OBAVEZNO TREBA POSJETITI VETERINARA! Ne davati mlijeko ili ulje jer ono vrlo često potiče i ubrzava apsorpciju otrovnih tvari. Ako primjetite da je Vaš pas otrovan, a put do najbližeg (ne uobičajenog nego najbližeg) veterinara je predalek, pokušajte mu nakon telefonskog razgovora s veterinarom dati koncentriranu solnu kiselinu (1 velika žlica soli na 100 ml vode) da biste izazvali povraćanje.

U slučaju trovanja kiselinom ili lužinom ne izazivati povraćanje jer se time pogoršavaju opekotine ždrijela i drugih sluznica. Uvijek pomaže dati aktivni medicinski ugljen te, osim kod trovanja kiselinom i lužinom, pomaže davati puno vode u malim gutljajima. Voda razrjeđuje otrove te ako pas nakon nje povraća, to ima sličan učinak ispiranju želuca. Povrh toga, velike količine vode pomažu u spriječavanju dehidracije.
Zaustavljanje krvarenja, stavljanje zavoja i udlaga

Da biste zaustavili krvarenje, na ranu stavite jastučić gaze i čvrsto ga povežite zavojem. Ako se krvarenje nastavi, jastučić i zavoj primijenite na ovim točkama pritiska: prednja noga – brahijalna arterija (tamo gdje prelazi preko kosti na unutrašnjoj strani lakta), stražnja noga – femoralna arterija (na mjestu gdje prelazi bedrenu kost na gornjoj unutrašnjoj strani bedra), rep – trtična arterija pod repom, glava i vrat (čvrsto gurnite prst u utor gdje karotidna arterija dolazi na rame; to se ne može učiniti jastučićem i zavojem).

Zavoj će zaštititi ranu i držati je čistom dok ne stignemo do veterinara. Trebat će Vam i jastučić što dobro upija. Upotrijebite laneno platno, gazu, kuhinjsku krpu, čak i čistu maramicu, ali nikad na ranu ne stavljajte vatu – ostavlja dlačice. Pokušajte što bolje zatvoriti ranu i na nju staviti jastučić. Zamotajte zavoj četiri ili pet puta koristeći dijelove psećeg tijela za učvršćivanje i osigurajte ga flasterom. Nikad ne upotrebljavajte elastične zavoje jer biste mogli zaustaviti dotok krvi.

Kod zamatanja oka vrlo je važno da se površina oka nikad ne osuši, pa zato ne upotrebljavajte suhi zavoj. Koristite jastučić namočen (ali ne toliko da kaplje) u toplu vodu. Da bi ostao na mjestu, jastučić učvrstite zavojem omotanim oko glave i uški.

Kod zamatanja noge umetnite vatu između prstiju psa, a nakon toga obložite čitavu nogu. Time se otklanja opasnost zaustavljanja cirkulacije prejako stisnutim zavojem. Vatu osigurajte zavojem zalijepljenim flasterom. Pokrijte zavoj plastičnom vrećicom, a potom čarapom. Osigurajte zavoj s još flastera iznad ručnog zgloba.

Pri zamatanju trupa postoji nekoliko načina za tretiranje rana na grudnom košu ili trbuhu. Zavoj s jastučićem obično se može učvrstiti zamatanjem oko prsa i jedne prednje noge. Ako to ne uspijeva, iz većeg komada platna izrežite pravokutnik s držačima koji se vežu preko leđa. Nemate li ništa drugo pri ruci, možete upotrijebiti ručnik ili slično, svezan preko leđa. Čvrsto ga pridržavajte dok ne stignete do veterinara.

Psi, posebno velike pasmine, skloni su uganućima. Istegnuti ili oštećeni mišići liječe se na isti način. Nakon teških uganuća najvažniji su tjedni, ili čak mjeseci mirovanja. Odmah stavite hladni oblog – vatu ili tkaninu natopljenu u ledenoj vodi te svakih dvadeset minuta mijenjajte oblog. Nakon nekoliko sati prijeđite na vruće obloge (natapajte ih u vodi, vrućoj koliko može izdržati nadlanica). Ud pridržavajte zavojem.

Stavljanje udlage nije lako, ali ako sumnjate na prijelom noge, vrijedi je pokušati staviti. Potreban Vam je veliki paket vate, daščice i zavoj. Pokušajte namjestiti ud u normalni, izduženi položaj, a mjesto obložite vatom – što više vate, to bolje. Da biste smanjili oticanje i ubrzali zacjeljivanje, kao zavoj upotrijebite vatu i omotajte ju oko noge. Stavite sloj dva puta deblji od noge što je dalje moguće od mjesta prijeloma na obje strane. Kad je noga pokrivena, kao udlagu s obje strane upotrijebite čvrste daščice i povežite ih zavojem. Stupite u vezu s veterinarom.

Davanje umjetnog disanja

Samo u slučaju da je pas prestao disati, a srce i dalje uredno kuca, polegnite psa na stranu. Uklonite strana tijela i povucite jezik naprijed (da ne bi ometao put zraka). Zatvorite mu usta, istegnite vrat, stavite svoja usta na nos psa i upuhujte zrak dok mu se pluća ne počnu nadimati (pušite oko 3 sekunde). Zatim odmaknite svoja usta i pustite da zrak sam izađe iz pluća. Ponovite postupak 10 do 20 puta u minuti, dok ne započne sam disati. Provjeravajte bilo svakih 15 sekundi. Ako je srce prestalo kucati, primjenite i masažu srca zajedno s umjetnim disanjem. Odmah potražite veterinarsku pomoć.

DAVANJE KPO-a

KPO je kombinacija masaže srca i umjetnog disanja. Ako imate velikog ili srednje velikog psa, slijedite ovaj postupak; kod malih je pasa postupak drugačiji. Ne brinite se oko pojave podlijeva ako prejako pritisnete rebra prilikom masaže srca – radi se o životu ili smrti. Kad je riječ o velikim/srednje velikim psima, položite psa na stranu, s glavom nagnutom niže od ostatka tijela. Položite dlan na njegova prsa, odmah iza lakta. Stavite drugi dlan na prvu ruku i pritišćite dlanovima u ritmu od 100 puta u minuti, u smjeru vrata psa. Nakon 15 sekundi masaže srca dajte umjetno disanje u trajanju od 10 sekundi. Nastavite s oživljavanjem sve dok ne osjetite bilo, a tada produžite samo s umjetnim disanjem. Ako je prisutno dvoje ljudi, jedna osoba neka pet sekundi masira srce, a neka zatim druga upuhuje zrak. Odmah potražite veterinarsku pomoć.
Kad je riječ o malim psima, polegnite psa na stranu, po mogućnosti s glavom nagnutom malo niže. Uhvatite prsa psa između palca i kažiprsta, odmah iza njegovih laktova. Drugom rukom poduprite mu leđa. Čvrsto pritisnite grudni koš u smjeru vrata psa; ponavljajte ovu radnju brzo i čvrsto u ritmu od 120 puta u minuti. Nakon 15 sekundi započnite s umjetnim disanjem u trajanju od 10 sekundi. Nastavite s oživljavanjem dok ne osjetite puls, a tada produžite samo s umjetnim disanjem. Odmah se obratite veterinaru za pomoć.

Prijelomi i povrede

Frakture se obično prepoznaju iznenadnom pojavom boli i odbijanjem oslanjanja na slomljenu nogu. Često se može vidjeti da je noga čudno iskrivljena, no rijetko polomljena kost prolazi kroz kožu. Ukoliko je moguće, stabilizirajte nogu tako da ju stegnete zavojem uz štap ili komad daske. Ne pokušavajte sami istezati i namještati nogu jer možete pogoršati stupanj povrede! Ako je polomljena kost izašla van, pokrijte ju sterilnom gazom – ne pokušavajte vratiti kost nazad. Hitno potražite pomoć veterinara da bi stabilizirao prijelom.

 U slučaju ogrebotina potrebno je ošišati dlaku na povrijeđenoj površini i oko nje i pažljivo očistiti povredu antibakterijskom otopinom, npr. Octeniseptom. Ako je povreda izložena daljnjoj traumi (npr. ako je povrijeđena šapa) potrebno je staviti odgovarajući flaster. Pomoć veterinara nije potrebna ukoliko se ne radi o ozbiljnoj i ekstenzivnoj ogrebotini.
Najčešće su ozljede ugrizi drugih pasa i posjekotine na nogama. Vidite li krv na dlaci, najprije ustanovite izvor, a ako on nije očit, rukom potražite slijepljenu dlaku priljubljenu uz kožu. Ako je potrebno, odrežite dlaku tako da ranu jasno vidite. Kod posjekotina treba nanijeti antibakterijski gel i primjeniti istu proceduru kao i za ogrebotine. U slučaju ozbiljnije posjekotine veterinar će procijeniti je li neophodno dati antibiotike. Zaustavite krvarenje i, po mogućnosti, povijte ranu.

U slučaju ugrizne rane ne zaboravite tražiti vlasnika psa koji je ugrizao potvrdu o primljenom cjepivu protiv bjesnoće. Potrebno je odrediti je li krvarenje vensko (tamna krv, ujednačeno krvarenje) ili arterijsko (svijetlocrvena krv, krvari na mahove). Arterijsko je opasnije po život. Treba zaustaviti krvarenje pritiskom ili podvezivanjem između rane i srca, a u slučaju ozbiljnije rane jačeg krvarenja otići veterinaru. Povez popuštati svakih 30 minuta na minutu do dvije radi opskrbe stanica kisikom. Valja spriječiti infekciju rane: ošišati dlaku, isprati ranu čistom vodom, staviti antibiotski prašak ili sprej, prekriti sterilnom gazom i zamotati zavojem. Manje rane možemo sanirati sami, dok je kod većih obavezan odlazak veterinaru. Kod ugriznih je rana zbog opasnosti od infekcije uvijek poželjno otići veterinaru.
Opekotine su obično uzrokovane izlijevanjem vruće ili nagrizajuće tekućine na psa. Drugi uzroci uključuju: pad u kadu s vrućom vodom, griženje električnih vodova i jaku hladnoću. Ako je tvar još uvijek na psu, isperite ju hladnom vodom. Opekotine mogu biti termalne i kemijske. Kad je riječ o termalnim opekotinama, pažljivo očistite opečeno tkivo hladnom vodom, bez trljanja. Stavite led i držite 30 minuta ako je moguće. Ukoliko opekotine prolaze kroz kožu ili je prisutna ekstenzivna pojava plikova, potražite pomoć veterinara. Kad je riječ o kemijskim opekotinama, ispirite ih čistom i hladnom vodom najmanje 30 minuta, stavite mast poput vazelina, liječite šok te potražite pomoć veterinara.
Torzija i dilatacija želuca

Simptomi uključuju širenje u abdominalnom dijelu, povraćanje bez sadržaja i obilno lučenje sline. Pas naglo postaje neraspoložen, teško diše, uznemiren je i uplašen, slab i bezvoljan. Simptomi se vrlo brzo pogoršavaju i život psa ovisi o brzoj reakciji čovjeka. Potražite pomoć veterinara što je prije moguće, naime, radi se o letalnom stanju (smrtnost pasa kod torzijei dilatacije želuca je 60 %). Veterinar će izvesti gastrični tubing i, u većini slučajeva, operativni zahvat.


Izvor: prirodapasa.com