Zašto izbaciti životinje iz prehrane

/ Zaštita životinja

 

Zahvaljujući specizmu – diskriminaciji na osnovi različitosti vrsta, milijuni neljudskih životinja svaki sat bespotrebno umiru radi hrane, odjeće, zabave i laboratorijskih istraživanja.
Milijarde žrtava godišnje

Iskorištavanje životinja za hranu glavni je uzrok patnje i smrti, iako je konzumacija životinjskih proizvoda nepotrebna za ljudsko zdravlje. Većina nas se jedenju drugih životinja uči od rane dobi. Ova je navika duboko ukorijenjena u sve nas jer smo društveno uvjetovani vjerovati da su neljudske životinje (budući da su i ljudi životinje) samo malo više od ‘izvora’ ili ‘objekata’ za naše potrebe. Učeni smo razlikovati dijete od psa ili svinje- igrati se s prvim dvama, a jesti treće, a da uopće ne uzmemo u obzir da su sve te individue osjećajne. Imaju kapacitet doživljavati emocije i osjete poput straha, veselja, boli, tuge i želje za uživanjem u životu i njegovim nastavkom.

Meso – tijelo nekoga tko je htio živjeti

Preko 60 milijardi svinja i krava, stotine milijuna ptica i bezbroj riba i ostalih neljudskih životinja nepotrebno umiru svake godine i to kako bi završili kao hrana. Proizvodnja mesa uvijek podrazumijeva smrt životinje, unatoč činjenici da većina životinja- bez obzira na vrstu, stupanj inteligencije, jezične sposobnosti i način kretanja- ima živčani sustav koji nam omogućava osjet bola i užitka. Kad nam je pružena mogućnost, uživamo u svojim životima i želimo s tim i nastaviti pa, prema tome, svatko od nas ima interes za životom prema potrebama i željama vrste kojoj pripadamo. Unatoč tome, od rane dobi učimo ignorirati interese drugih životinja (nemojmo zaboraviti da smo i mi životinje) i svake godine preko 60 milijardi kopnenih životinja i bezbroj milijardi riba biva ubijeno diljem svijeta samo zato što ne pripadaju našoj vrsti.

Promjena u načinu na koji vidimo druge životinje

Životinje nisu samo prehrambeni proizvodi, nego individue sposobne osjećati i sa željom uživanja u životu. Život životinje je za nju jednako toliko važan i nezamjenjiv koliko i naš život nama. Ali, mi smo još kao djeca uvjetovani vidjeti životinju kao inferiorno biće čiji je smisao života da nam osigura meso, mlijeko i jaja, iako je iza svakog životinjskog ‘proizvoda’ jednom bila individua s osobnošću i životom. Vrijeme je da počnemo mijenjati način na koji vidimo životinje, da prestanemo razmišljati o njima kao o izvorima koji su nam stavljeni na raspologanje i da ih počnemo vidjeti onakvima kakve jesu: individue s vlastitim interesima koje zaslužuju poštovanje.

Ribe

Većina individua koje umiru radi naše konzumacije su ribe. Količina tijela je toliko velika da se broji u tonama umjesto u individualnim brojkama, što otežava bližu procjenu o tome koliko ih zapravo umire. Unatoč broju ulovljenih riba i našem odnosu prema njima, one su individue sa sposobnošću osjećanja užitka i bola, što je potvrđeno brojnim znanstvenim istraživanjima. Prema Huntifordu (2002.), ribe imaju osjete za prepoznavanje simulacije boli i moždane mehanizme koji te osjete obrađuju i izazivaju negativan fizički odgovor. Prema tome, njihovi su interesi jednako važni kao i oni drugih životinja- ljudskih ili ne. Ribe se za našu konzumaciju love različitim metodama, a sve uključuju njihovu patnju i smrt. Ribarske mreže koje koriste industrijski brodovi, kao i štapovi i udice koje koriste ribiči, uzrokuju njihovu bolnu i sporu smrt. Žrtve komercijalnih ribarskih mreža najčešće umiru od gušenja, zdrobljene ispod težine ostalih riba ili smrznute u brodskim hladnjacima. Na farmama riba one umiru nakon života ispunjenog patnjom zbog prenatrpanih uvjeta u kojima su izložene velikoj rasprostranjenosti parazita i infekcija.

Mlijeko i jaja

Lako je shvatiti zašto meso i ribe podrazumijevaju patnju i smrt drugih životinja – mogu se pojesti samo jednom nakon što su bile ubijene. Međutim, u proizvodnji mlijeka i jaja potrebne su samo ženke, tako da se ‘višak’ mužjaka ubija odmah nakon rođenja ili u ranoj dobi. Krave i kokoši se proizvode kako bi davale više mlijeka ili jaja nego što im tijela mogu podnijeti, razdvaja ih se od majki, kupuje i prodaje- čime se osnažuje njihov status ljudskog vlasništva-oduzima im se sloboda i konačno ih se ubija u djeliću njihovog života kad više nisu profitabilne i kad ne služe svrsi.

Kokoši iskorištavane za jaja

Sve komercijalne kokoši nesilice, bilo iz baterijskog ili ‘slobodnog’ uzgoja, svoj život započinju u hangarima. Budući da muški pilići ne liježu jaja i ne koriste se u mesnoj industriji (za to se koriste brže rastuće ‘brojler’ ptice), smatraju se beskorisnima i bivaju ugušeni, ubijeni plinom ili živi samljeveni već prvi dan života. Većina ženki svoj život provodi u malim, žičanim ‘baterijskim’ kavezima, a čak se i ptice iz ‘slobodnog’ uzgoja legalno može držati u tisućama po hangaru, a mnoge od njih ne uspijevaju ni izaći van. Usto, mnogim se kokošima iz ‘slobodnog’ uzgoja režu kljunovi kako bi ih se spriječilo u kljucanju drugih u natrpanim uvjetima- kao i kod njihovih sestara iz baterijskog uzgoja. Budući da se vrijednost svih komercijalnih kokoši bazira na njihovoj sposobnosti proizvodnje jaja, čim im proizvodnja jaja opadne, prestaju biti profitabilne i bivaju ubijene s otprilike dvije godine starosti, iako kokoš može živjeti i do deset godina.

Krave iskorištavane za mlijeko

Baš poput jaja, mlijeko je proizvod dobiven iskorištvanjem životinja. Krave iskorištavane za mlijeko se rađaju samo radi opskrbe ljudi mlijekom. Kao i ljudi, krave daju mlijeko samo ako rađaju. Prisilna impregnacija provodi se svake godine i telići se odvajaju od svojih tugujućih majki nedugo nakon rođenja. Ženski telići se mogu nastaviti iskorištavati za mlijeko, ali neželjeni muški se ili ubijaju ili kratko uzgajaju za ‘teletinu’ prije nego što budu ubijeni u klaonici. Moderna krava iskorištavana za mlijeko se uzgaja tako da proizvodi puno više mlijeka nego što to njeno tijelo može podnijeti. Rezultati tog tereta vimenu i sati provedenih stojeći na tvrdom betonskom podu prilikom mužnje su mastitis i hromost. Iako krave mogu živjeti i do 25 godina, većina se ubija s 5 godina starosti- kad proizvodnja mlijeka opadne i kad se u industriji smatraju ‘potrošenima’.

Krave iskorištavane za meso

Krave se, osim za mlijeko, iskorištavaju i za meso. Krave uzgajane za ‘govedinu’ se obično ubijaju u prvoj godini života, iako bi prirodno živjele 25 ili više godina. Telići iskorištavani za ‘teletinu’ se odvajaju od svojih majki kako bi bili kupljeni i prodani nedugo nakon rođenja. Većina prevaljuje velike udaljenosti do farmi u Europi. Prisilno odvajanje od njihovih majki i drugih pripadnika stada uzrokuje veliku tjeskobu jer su telići društvena bića sposobna prepoznavati jedni druge i stvarati doživotne snažne veze. Koža je također smrtna presuda za kravu. Kupnjom kravlje kože direktno se podržavaju farme i trgovine koje svoj novac zarađuju izrabljivanjem životinja. Koža je drugi najprofitabilniji proizvod mesne industrije.

Svinje

Svinje su individue potpuno svjesne svog postojanja i uživaju u svojim životima kada im tu opciju ostavimo otvorenom. Provode sate u igri, ležanju na suncu i istraživanju svoje okoline pomoću snažnog osjeta mirisa. U tome uživaju i žele nastaviti doživljavati i uživati u životu. One koje možda najviše pate jesu svinje uzgajane radi razmnožavanja. Uzastopno se prisilno impregniraju tijekom cijelog životnog vijeka i potom razdvajaju od svojih beba nedugo nakon poroda. Životi tih svinja, i njihova sposobnost razmnožavanja, vide se samo kao način stvaranja novih jedinica proizvodnje.

Kokoši, pure i patke

‘Brojler’ pilići uzgajani za meso, pure i patke natrpani su u golemim hangarima i uzgajani da budu spremni za klanje tako brzo da im noge često ne mogu podnijeti težinu tijela. Kokoši i pure su društvena bića koja vole tragati za hranom, biti sa svojim prijateljima, uranjati u pijesak i uživati na suncu. Zbog tih razloga užasno pate kad im se oduzme sloboda i mogućnost izražavanja prirodnih ponašanja, kao što bismo i mi patili da nismo u mogućnosti činiti ono za čime čeznemo. Patke, osim toga, trebaju vodu za svoje potrebe kako bi ostale čiste i bez infekcija. Većina pataka odrasta bez vode i užasno pati zbog frustracija uzrokovanih nemogućnošću zadovoljenja prirodnih potreba. Spomenute životinje nisu jedine žrtve naših prehrambenih navika. Zečevi, jeleni, šumski golubovi, nojevi… bilo koja vrsta životinje koju izrabljujemo je ujedno žrtva. 900 milijuna sisavaca i ptica i stotine milijuna riba se izrabljuje u Britaniji svake godine iz jednostavnog razloga- volimo okus njihovog mesa ili proizvoda njihovih tijela.

Jaja- kokoši nesilice kao tajne žrtve

Zašto odbaciti jaja? Jaja su proizvodi dobiveni izrabljivanjem životinja. Kokoš nesilica iz industrije jaja rađa se sa svrhom lijeganja jaja. Selektivno se uzgaja kako bi ih proizvela što više, a njeno postojanje ovisi o kapacitetu proizvodnje profita za farmera. Tijekom svog života, kokoši nesilici je oduzeta sloboda, bilo to u baterijskom ili ‘slobodnom’ uzgoju (iako se uvjeti izrabljivanja razlikuju). Kokoši su jako društvena bića koja vole tragati za hranom, tumarati, valjati se u prašini, kljucati, gnijezditi se, ležati na suncu i brinuti se o svojim obiteljima. Kao takve iznimno pate kad nisu u mogućnosti izraziti cijeli spektar svojih prirodnih ponašanja.

Smrti iza proizvodnje jaja

Cjelokupna proizvodnja jaja, bila ona ‘slobodna’ ili baterijska, podrazumijeva smrt muških pilića. Komercijalne kokoši nesilice započinju život u hangarima gdje, nakon što su se izlegle u umjetnim inkubatorima, nikad neće spoznati brigu ili utjehu majke. Nakon što su se izlegli, piliće stare jedan dan strojevi razvrstavaju po spolu. Ženski pilići postaju nove jedinice proizvodnje- ‘kokoši nesilice’- dok se muški, budući da niti liježu jaja niti se mogu iskoristiti za meso (druga vrsta pilića, ‘brojleri’, se iskorištavaju za meso jer se uzgajaju da rastu puno brže), odmah ubijaju plinom, gušenjem ili se živi samelju. Na svim tipovima farmi kokoši također umiru pod rukom industrije kad im proizvodnja opadne. Nakon godinu ili dvije, kokoš počinje proizvoditi manje jaja nego prije, pa je zbog toga farmeri iz ‘slobodnog’ uzgoja, baš kao i oni iz intenzivnog, zamjenjuju mlađom. Ona bi, međutim, mogla živjeti 10 ili više godina. Sva jaja na policama trgovina su dobivena izrabljivanjem individue.

Kuhanje bez jaja

Postoji mnogo zamjena za jaja pri kuhanju. Za kolače se mogu iskoristiti banane, veganski jogurti ili vrhnje kao zamjene koje daju željenu teksturu. Također postoji mnogo zamjena za jaja dostupnih u trgovinama zdrave hrane.

Mlijeko – majke osuđene na smrt

Mediji i mliječna industrija prikazuju sretne krave, zadovoljne svojim životima i nesvjesne svog izrabljivanja, te nas izlažu neprestanoj propagandi o tome kako trebamo mlijeko da bismo svoju djecu i sebe održali zdravima. Ali krave, kao i mi i sve ostale životinje, su individualna bića s vlastitim interesima i željama koje zaslužuju biti poštovane. Umjesto toga, kao i kokoši nesilice, tretira ih se kao jedinice proizvodnje čija vrijednost i životni vijek ovise o njihovoj sposobnosti osiguravanja profita farmeru. Iako mogu živjeti 25 godina, današnja krava iskorištavana za mlijeko ide u klaonicu s 5 godina starosti.

Život krave

Za dobivanje mliječnih proizvoda, krava je selektivno uzgojena kako bi dala što je moguće više mlijeka, više od onoga što njeno tijelo može podnijeti. Količina mlijeka koju je prisiljena proizvesti je šest puta veća od one koju bi tele inače popilo. Rezultat toga je visoki rizik od mastitisa, bolne infekcije vimena te hromost uzrokovana prisiljenim višesatnim stajanjem na tvrdim betonskim podovima prilikom mužnje nekoliko puta na dan i činjenicom da joj je vime preteško za stražnje noge.

Kako bi proizvela mlijeko, prisilno je impregnirana svake godine (kao i kod svih sisavaca, tijelo krave daje mlijeko samo nakon što rodi dijete). Tele joj je oduzeto nekoliko dana nakon rođenja kako bismo mi mogli popiti mlijeko namijenjeno njemu. Poput nas, i ona ima snažne majčinske instinkte za njegu i zaštitu svog teleta i neizmjerno pati kad joj uduzmu dijete. Krave tuguju i muču danima u potrazi za svojim teletom. Postoje dokazi gdje su krave prevalile zapanjujuće udaljenosti kako bi došle do svog djeteta- jedna od njih je hodala 11 km kako bi pronašla svoje tele nakon što je bilo prodano na dražbi.

Jednom odvojena od svojeg djeteta i lišena slobode (drže se iza ograde ili u boksovima i na ‘organskim’ i na industrijskim farmama), muže se nekoliko puta na dan protiv svoje volje. Radi povećanja proizvodnje, bit će impregnirana ponovno unutar 3 mjeseca nakon poroda dok još uvijek daje mlijeko. Tijekom svake laktacije, obično će biti mužena deset mjeseci, s jedinom stankom od dva mjeseca prije rođenja sljedećeg teleta. Ovaj stalni pritisak na njeno tijelo uzima danak na njeno zdravlje i plodnost i bit će izmorena ili ‘potrošena’ s otprilike 5 godina starosti. Budući da više ne proizvodi dovoljno mlijeka da bi bila ‘profitabilna’, bit će poslana u klaonicu i zamijenjena mlađom kravom.

Sudbina njenih telića

Ženski telići se nastavljaju iskorištavati za mlijeko, ali nije uvijek slučaj da farmer koji ih je uzgojio nastavlja s njihovim izrabljivanjem. Mogu biti prodane zbog svog statusa pukog ljudskog vlasništva. Nakon razdvajanja od majki i krda proživljavaju golemu tugu jer su krave društvene životinje koje žive u krdima i uspostavljaju složene odnose s drugim članovima. Muški telići nisu od koristi mliječnoj industriji. Samo u Britaniji pola mlijuna neželjenih muških telića svake godina se upuca odmah po rođenju ili proda na dražbi, nakon koje se većina šalje na dugačka putovanja u Europu kako bi bili ubijeni i pretvoreni u ‘teletinu’ sa samo nekoliko mjeseci života. Konzumacija mliječnih proizvoda direktno podržava industriju ‘teletine’ i smrti tih telića.

Njena smrt

Nijednoj kravi nije dopušteno doživjeti svoj prirodni životni vijek od otprilike 25 godina. Odvodi se u klaonicu, kao i njeni telići, čim joj proizvodnja mlijeka padne ispod željenog industrijskog stupnja (bilo na organskim farmama ili onim industrijskim) jer je rođena samo radi svog kapaciteta proizvodnje mlijeka i profita. To se događa s otprilike 5 godina starosti. Vjerojatno će biti prisiljena prevaliti velike udaljenosti do klaonice jer se malo klaonica u Britaniji bavi njenim ‘trećerazrednim’ mesom. Kad dođe do klaonice, vjerojatno će biti previše iscrpljena ili osakaćena hromošću kako bi uopće stajala. Kao takva se naziva ‘palom kravom’. Interesi bilo koje izrabljivane krave uvijek pokleknu pod interesima njenog izrabljivača. Zbog toga nikad ne možemo uistinu reći da se neljudske životinje poštuju dok se ne prestanu namjerno uzgajati radi čovjekove koristi.

Druge životinje iskorištavane za mlijeko

Krave nisu jedine životinje iskorištavane za mlijeko. Ovce i koze se također izrabljuju na ove načine. U svakom slučaju se ponavlja ista nepravda: individua se rodi, lišava slobode i konačno ubija kako bi postala proizvod za našu konzumaciju.

Alternative kravljem mlijeku

Usprkos snažnim javnim kampanjama mliječne industrije, jednostavno nije potrebno konzumirati neljudsko životinjsko mlijeko ili druge mliječno proizvode kako bismo bili zdravi.

Kalcij

Točno je da trebamo kalcij za održavanje kostiju snažnima i prevenciju pojave osteoporoze, ali mliječni proizvodi nisu ni jedini ni najbolji izvori kalcija. Sve potrebe za kalcijem možemo zadovoljiti iz ostalih izvora, kao što su zeleno listasto povrće: kelj, zelje, brokula; obogaćeno sojino mlijeko, tofu, kalcijem obogaćen narančin sok, sušene smokve, sjemenke sezama, tahin, melasa, itd.

Zamjenjivanje kravljeg mlijeka

Ako želite nastaviti konzumirati proizvod sličan kravljem mlijeku, ali koji ne uključuje patnju i smrt krava, možete izabrati između brojnih biljnih mlijeka koja se danas mogu pronaći u gotovo svakoj trgovini. Nekoliko se vrsta sojinog mlijka, uključujući zaslađeno sojino mlijeko, danas može pronaći posvuda, a jednako dobro kao kravlje ili bolje prijaju uz čaj i kavu, žitarice i kao sastojak pri kuhanju umaka ili pečenju kolača. Sve što trebate jest slijediti prvotni recept, zamjenjujući kravlje mlijeko sojinim. U mnogim supermarketima ili trgovinama zdrave hrane možete izabrati i između zobenog, bademovog ili rižinog mlijeka.

Maslac se može zamijeniti mnogim vrstama biljnog margarina, a postoji i nekoliko veganskih vrsta sira. Kao i sa sojinim mlijekom, ako vam se ne sviđa jedna vrsta, možete probati drugu jer se razlikuju u okusu i sigurno ćete pronaći onu koja vam odgovara. U većini supermarketa također možete kupiti vegansko vrhnje, šlag i sladoled. U svakom slučaju, čak i bez korištenja direktnih zamjena već postoji bezbroj ukusnih veganskih recepata koji ne zahtijevaju nikakve vrste mlijeka ili mliječnih zamjena.

Izvor: Animal Equality


Pogledajte i veganske recepte ili video kuharice!