Testiranje na životinjama

/ Zaštita životinja

 

Godišnje se stotine milijuna neljudskih životinja iskorištava kao modele za pokuse na fakultetima i u laboratorijima diljem svijeta. Štakori, miševi, hrčci, zečevi, psi, mačke, svinje, krave, ovce, pastrve, majmuni, cijeli niz različitih vrsta ptica i mnoge druge životinje pate zbog eksperimenata iz biologije, biokemije, fiziologije i psihologije.

Cijepimo ih virusima, mijenjamo strukturu njihove DNA, oplodimo ih, pa ubijamo trudne majke da bismo mogli proučavati njihove fetuse, izgladnjujemo ih ili ih izložimo elektrošokovima da isprobamo njihovu izdržljivost, žive ih palimo, nanosimo nagrizajuća sredstva na njihove oči i kožu, zaustavljamo rad njihovih žlijezdi, prisiljavamo ih da udišu toksične pare, induciramo paralizu, izlažemo ih zračenjima i ekstremnim temperaturama…

Od svih ovih eksperimenata, oni eksperimenti koji se smatraju trivijalnima (primjerice, pokusi za kozmetičku industriju) su glavni fokus kritika, dok medicinska istraživanja i pokusi prolaze neopaženi od strane javnosti zbog navodne koristi ljudskim životinjama. No ipak, svi eksperimenti su bazirani na nepravednom idealu: zanemarivanje interesa i želja neljudskih životinja.

Znanstveni napredak je jedan od temelja naše kulture. On podrazumijeva velike koristi za čovječanstvo, ali ovaj napredak ima određena ograničenja. Primjerice, većina društva bi bila protiv pokusa na ljudima, koji nisu dali pristanak, čak i kad bi ovakvi pokusi vodili velikim naprecima u učinkovitosti cjepiva i lijekova. Isti kriterij bi se trebao primijeniti na ostale životinje jer su one, poput nas, osjetilna bića i emocije i doživljaje koje primaju putem osjetila su im jednako važni kao što su nama naši osjećaji i osjeti. Poput nas, oni ne žele umrijeti i žele uživati slobodan život. Koristiti neljudske životinje za pokuse poradi dobivanja cjepiva i lijekova je jednako proizvoljno kao korištenje određene skupine ljudi (primjerice, bijelih ljudi) za pronalaženje lijeka za drugu rasu. Boja naše kože, očiju, naš spol, vrsta kojoj pripadamo su irelevantne karakteristike kada je riječ o tome da se ispune nečiji interesi za izbjegavanje patnje i uživanje u životu. Ono što je relevantno za ispunjenje interesa je samo posjedovanje takvih interesa, što je neovisno o rasi, spolu, inteligenciji ili vrsti kojoj se pripada.

Metode istraživanja bez vivisekcije

Studije komparacije populacije omogućuju otkriće zajedničkih obrazaca unutar bolesti koje omogućuju prevenciju tih bolesti. Epidemiološka istraživanja su vodila pronalasku veze između pušenja i raka i identifikaciji rizičnih faktora. Istraživanja stanovništva su otkrila prijenos HIV-a i ostalih zaraznih bolesti i pokazala su nam kako spriječiti te bolesti. Istraživanja na volonterima (u većini slučajeva su to ljudi koji su već ranije oboljeli od određene bolesti i stoga traže lijek ne samo za sebe nego i za sve) su omogućila istraživačima da izoliraju abnormalnosti mozga kod pacijenata koji pate od šizofrenije i drugih mentalnih bolesti. Istraživanja «in-vitro» kultivacije stanica se koriste u potrazi za supstancama i pri testiranju i proizvodnji farmaceutskih proizvoda kao što su cjepiva, antibiotici i terapeutski proteini.

Istraživanja bez životinja

Većina američkih fakulteta – uključujući Harvard, Stanford i Yale – su zamijenile fiziološka i farmaceutska istraživanja te kiruršku praksu na životinjama s metodama koje isključuju životinje. Nove metode istraživanja uključuju promatranje kirurških zahvata na ljudima, simulacije ljudskih pacijenata, korištenje ljudskih leševa/tijela donirani za medicinske svrhe, sofisticirane računalne programe, modele specijaliziranog učenja, itd.

Paradoks pokusa na neljudskim životinjama

Prikaz nepravde u pokusima na životinjama se pojavljuje onda kada je dana tvrdnja da su neljudske životinje, korištene u pokusima, dovoljno slične nama i da to onda dozvoljava primjenjivanje rezultata dobivenih u pokusima na naš organizam, ali ako su tako slični nama, to onda znači da zaslužuju jednaki obzir i pažnju kao i mi. Što su bolji modeli za nas jer su poput nas, to je više očito da oni zaslužuju biti zaštićeni kao ravnopravne nam osobe.

O upitnosti vrijednosti znanstvenih istraživanja na životinjama

Četo advokati koji su protiv vivisekcije (testiranja na životinjama) ističu upitnost znanstvenog uspjeha dobivenog testiranjem na životinjama, pri tom bazirajući svoje argumente na genetske razlike koje postoje među članovima različitih vrsta i na činjenici da male razlike na genetskoj razini imaju negativne posljedice kada se rezultati dobiveni testiranjem na jednoj vrsti pokušaju primijeniti na ljudsku vrstu. Međutim, problem s izlaganjem neljudskih životinja takvim eksperimentima nije znanstveni problem koji se vrti oko točnosti rezultata, nego etičko pitanje koje ne može biti zanemareno.

Ne možemo opravdati izvođenje štetnih eksperimenata na miševima kada nismo voljni učiniti isto na ljudima. Sama ta činjenica da te individue (miševi) ne pripadaju našoj vrsti ne opravdava podcjenjivanje njihovih interesa i ne opravdava korištenje njih kao materijal. Da je kriterij, na kojem bi bazirali odluku na kome bi eksperimentirali, bio taj da tražimo onu osobu čiji bi rezultati pokusa bili najkorisniji i najpouzdaniji, mi bismo opravdali testiranje na ljudima protiv njihove volje, pa čak bi zaključili da je to naša dužnost pri postizanju višeg cilja. Na koncu, ne bismo imali problem prijevoda informacija iz jedne vrste u drugu, budući da je subjekt pokusa bio pripadnik iste vrste kao i one osobe koje se nadaju postizanju koristi iz dobivenih rezultata pokusa.

Ne možemo održavati dvostruke kriterije koji, zapravo, samo pokazuju našu ugnjetavanost: da je ono što je najvažnije korist dobivena pokusom, neki bi ljudi bili žrtve takvog mentaliteta. Ako pouzdanost rezultata nije kriterij koji opravdava takve postupke, ne smijemo koristiti takve postupke kada su žrtve ne-ljudi.

“Da nije bilo pokusa na životinjama, danas ne bismo imalo lijekove kao što su ___ koji su spasili tolike ljudske živote”

Reći takvu činjenicu, da nije bilo pokusa na životinjama, ne bi bio otkriven lijek ‘X’, je vrlo odvažno, budući da ne možemo biti sigurni da bi razvitak tog lijeka bio apsolutno nemoguć bez korištenja pokusa na neljudskim životinjama. Zapravo, mnoštvo se medicinskih napredaka dogodilo bez korištenja drugih životinja i da se investira toliko sredstava, koje danas odlazi u vivisekciju, u metode bez životinja, mogli bismo vrlo brzo još više napredovati. Povijest medicine pokazuje otezanja prouzrokovana različitim eksperimentima na životinjama (krivi pozitivni rezultati kao i krivi negativni). U svakom slučaju, baza za korištenje neljudskih životinja je nepravda: interesi životinja se smatraju manje važnima od interesa ljudi zbog činjenice što te životinje ne pripadaju vrsti koja je imala sreće (Homo sapiens) – našoj vrsti.

Usprkos činjenici što su u povijesti bili izvedeni pokusi na ljudskim životinjama, zasigurno bi većina nas se složila kako ne smijemo eksperimentirati na drugim ljudskim životinjama protiv njihove volje za korist onih ljudskih životinja koje bi tim pokusima spasili. Oni ljudski životi koji su spašeni, su bili spašeni za cijenu toliko više neljudskih života koji su bili proizvoljno diskriminirani. Da smo stvarno odlučili bazirati naše kriterije na maksimalnu korist za ostatak čovječanstva (razvoj medicine, cjepiva, razumijevanje utjecaja različitih toksičnih tvari, itd.) mi bismo morali testirati na ljudima protiv njihove volje, budući da bi oni dali najbolje rezultate koji bi doprinijeli razvitku medicinske znanosti. Je li to zaista kriterij koji opravdava testiranje na životinjama?

“Ali testiranje na životinjama je baza medicinskih istraživanja! Znači, vi ste protiv znanstvenih postignuća i napretka medicine?

Ne. Mi smo za istraživanja i za znanstveni napredak, ali ne pod svaku cijenu. Potraga za znanjem nije cilj koji opravdava bilo koje sredstvo. Znanost mora podleći etičkom razmišljanju i mora biti slobodna od proizvoljne diskriminacije, mora biti ta koja zaustavlja one s moći od ugnjetavanja onih bez nje. U prošlosti je bilo istraživanja i eksperimenata izvedenih na ljudima protiv njihove volje, pokusi koji očito nisu poštivali interese i želje pokusnih subjekata. Primjerice, eksperimenti o učincima sifilisa, izvedeni na 399 Afroamerikanaca/ki u Tusgeeju od 1932 do 1972 – priznala je sama vlada SAD-a – i eksperimenti izvedeni od strane Josefa Mengelea tijekom 1940-ih u nacističkoj Njemačkoj.

Izvor: Animal Equality

Pogledajte “Cruelty-free” listu proizvoda i tvrtki koji ne testiraju na životinjama!