Veganstvo i specizam – o čemu se radi?

/ Zaštita životinja

Mnoštvo je razloga zašto ljudi postaju vegani – zbog zdravlja, okoliša, društvenog utjecaja – ali jedan je razlog zašto ljudi ostaju vegani: etika i moral. Veganstvo izaziva već društveno ukorijenjenu ideju da su životinje ovdje za našu upotrebu i ono preispituje etičke vrijednosti ovog sistema vjerovanja.

Preko 150 milijardi kopnenih životinja kolje se svake godine za našu potrošnju. Ako tome dodamo 2.8 bilijuna ribe, morskih životinja, pa čak i pčela i svilenih buba, došli smo do više bilijuna. To je broj koji nismo u mogućnosti niti pojmiti. Ovo je najveći, najduži, najkrvaviji holokaust koji je naš planet ikada vidio. Nije prijeporno da su ove životinje u stanju osjećati – one osjećaju bol, strah i žalost; one znaju za sreću, ljubav i uzbuđenje. Postoji razlog zašto se odvajamo od izvora naše hrane – ne želimo vidjeti stravu u očima našeg ”ručka”.

Veganski način života je mnogo više od onoga što jedeš. Veganska načela granaju se na socijalnim, ekološkim, etičkim i moralnim poljima. Time ne kažem da veganski način života nema veze s hranom.

Veganska hrana je ukusna, raznovrsna, obilna, povoljna i, s vremena na vrijeme, fenomenalna. Postoji izreka da ”sve što možeš spremiti, ja to mogu napraviti na veganski način”. I istina je! Danas za sve postoje mnoge veganske alternative. Tako da se ne trebaš osjećati zapostavljeno – štoviše, kada postaneš vegan obično proširiš svoje kulinarsko iskustvo time što isprobavaš nova i uzbudljiva jela. (Pogledaj i neke recepte ili video kuharice!)

Najvažnija stvar što se tiče veganskog načina života je ta što je veganstvo za bilo koga i za sve!

Ponekad dolazi do izražavanja ekskluzivnosti veganstva što je nesretni nusprodukt licemjerne manjine vegana. U stvarnosti, veganstvo spada u svaki način života. Ne trebaš mijenjati sebe – samo ono što jedeš (i, kao što smo rekli prije – čak se ni to ne treba puno promijeniti!). Tako da nemoj da te tih par veganskih budala razuvjeri – svi su dobrodošli u veganstvu.

Što je specizam i kakve to veze ima sa veganstvom?

Većina ljudi su samoproglašeni ljubitelji životinja. Ono što većina njih ne ističe jest da oni vole samo određene životinje. Mi ljudi, u cijelosti, stavljamo određene vrste ispred drugih i našu vrstu ispred svih ostalih. To se naziva specizam.

Volimo pse ali jedemo krave. Brinemo o našim mačkama, no ubijamo i konzumiramo svinje. Možda smo odrasli s kokoši kao ljubimcem kojoj smo dali ime i voljeli je, a u isto vrijeme nastavljamo jesti druge kokoši. Zašto bi život jednog bića bio vrijedniji od života ostalih? Ovo su moralne i etičke nepovezanosti koje veganstvo rješava.

Mogli biste reći: ”Pa to je samo vezano uz meso – što je s mliječnim proizvodima i jajima? Životinje tada ne umiru što znači da su dobro, zar ne?”.

Kada uzimamo u obzir okrutnost, mliječni proizvodi i jaja su, na mnogo načina, čak i okrutniji od mesa. Krave koje se koriste za mlijeko nasilno su impregnirane, te im je dojenčad oduzeta odmah nakon rođenja i slana industriji teletine na klanje. Muški pilići u industriji jaja živi su sameljeni, dok kokoši provode svoje kratke živote skučene jedne na drugima u kavezima koji nisu veći od mjera jednog lista papira.

Ako si crnac, bijelac, latino, kršćanin, musliman, židov, hinduist, muškarac, žena, dvospolac, transeksualac, homoseksualac, heteroseksualac, lezbijka, biseksualac, mlad, star, bogat, siromašan, prekriven si krznom, perjem ili ljuskama, imaš kopita, kandže ili peraje, štogod – ti osjećaš, žudiš, voliš. I imaš pravo na život.

Specizam je pojam diskriminiranja drugih bića temeljeći se na vrsti. Naročito se odnosi na ljude i način na koji diskriminiramo ostale životinje, kao i naše nastojanje da stavljamo jedne vrste ispred ostalih. Volimo pse, a jest ćemo krave, itd.

Specizam je izvoran oblik diskriminacije. Već odavno diskriminiramo životinje i također odavno, određeni se pojedinci bore protiv toga. Ne možemo naučiti živjeti u miru i zaista voljeti jedni druge sve dok ne možemo živjeti u miru i voljeti sva živa bića.

Bez obzira na našu rasu, vjerovanje, religiju, spol, svi mi osjećamo i svi zaslužujemo poštovanje, ljubav i sigurnost. Bol je bol, krv je krv i patnja je patnja. Samo pogledajte u oči bilo koje životinje u prehrambenoj industriji i vidjet ćete užas, bol i tugu. Ova bića nisu toliko različita od nas koliko bismo željeli misliti. Međutim, naše lažno stvorene podjele, naša bolno održiva vjerovanja o odvojenosti, i naše tvrdoglavo inizistiranje da ova stvorenja, ova bića, ovi svjesni životi s obiteljima i vlastitim brigama nisu ništa doli stvari, predmeti, strojevi – postavljeni ovdje za našu upotrebu i potrebe – ove kulturno ukorijenjene i socijalno fiksirane irealnosti stvaraju sve veću kognitivnu disonancu unutar naše kolektivne psihe koja će nas na kraju krajeva rastrgati.

Riječima slavnog Pitagore, rođenog 571. g. pr. Kr.:

”Sve dok čovjek ostaje i dalje nemilosrdan razarač slabijih živih bića, on nikada neće poznavati zdravlje i mir. Za sve vrijeme dok ljudi masakriraju životinje, oni će se međusobno ubijati. Uistinu, taj koji sije sjeme umorstva i boli ne može ubrati sreću i ljubav”.

Mora li sve biti tako crno?

Ne mora. Možemo pomoći životinjama. Možemo im pomoći svakim svojim obrokom svakoga dana – tako da odbijemo sudjelovati u ovom sustavnom iskorištavanju i ubijanju i tako da odbacimo okrutnost iz svojih života.


Dio teksta preuzet sa stranice bitesizevegan.com

Prevela: Isabel Vidoni