Što je održivi razvoj?

/ Zaštita prirode

Pojam održivog razvoja prvi se puta spominje u 18. stoljeću u području šumarstva i pri tom predstavlja međuodnos sječe šuma i pošumljavanja, odnosno spoznaju da se smije posjeći samo onoliko stabala koliko se novih mladica istovremeno zasadi. Promatramo li šumu kao jedinstven ekosustav, tada je sličan međuodnos moguće primijeniti i šire, na druge ekosustave, odnosno na biosferu kao ekosustav u kojem se odvija čitav život na Zemlji.

Na globalnoj svjetskoj gospodarskoj razini koncept održivog razvoja detaljnije se definira koncem 70-tih godina prošlog stoljeća. Pri tom on predstavlja odgovor na izazove intenzivnog tehnološkog i gospodarskog razvoja koji ne vodi računa o zaštiti okoliša i prirode. Prva međunarodna definicija održivog razvoja postavljena je 1987. godine, u završnom izvješću UN-a Naša zajednička budućnost (Our Common Future), poznatijem kao Brundtlandovo izvješće (Brundtland Report). Definicija, koja je aktualna i danas, navodi kako je održivi razvoj onaj razvoj „koji zadovoljava potrebe sadašnjih generacija, a da istodobno ne ugrožava mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe.” Danas je održivi razvoj jedan od najprisutnijih pojmova u znanosti, medijima i civilnom društvu te je poznato više od 70 njegovih različitih definicija.  No, unatoč tome, još uvijek nije riješeno pitanje primjene održivosti u stvarnom svijetu.
Kao glavni uzrok degradacije okoliša, Brundtlandovo izvješće navodi siromaštvo i nepravednu raspodjelu resursa. Naime, zagađenje okoliša najviše pogađa upravo siromašne, potičući ih pri tom na daljnje djelovanje koje je štetno po okoliš, i tako nastaje začarani krug. Ovo predstavlja samo jedan primjer neraskidivosti međusobnih odnosa između socijalnih, ekonomskih i ekoloških faktora. Stoga je, u svrhu postizanja održivosti, potrebno istovremeno osigurati ekonomsku sigurnost, socijalnu pravednost te ekološku ravnotežu. Pri tome je za ostvarenje ekonomske sigurnosti potrebno uspostaviti ekonomski sustav koji bi povećao produktivnost i proizvodnju korisnih dobara i usluga; smanjio razinu siromaštva u svijetu i zadovoljio temeljne potrebe svih ljudi; osigurao pravedne raspodjele dobara i stalno unapređivanje jednakosti u svim segmentima privređivanja; osigurao visoku zaposlenost, plaće, nove investicije, trgovine i distribucije roba; osigurao inovativnost i poduzetništvo te ekonomiju prilagodio decentraliziranom svjetskom tržištu.

Ekonomska sigurnost moguća je samo uz očuvan okoliš te uz razumno i svjesno društveno uređenje. Socijalna pravednost se, pak, ostvaruje kroz osiguranje i poticanje kulturoloških raznolikosti; održavanje i podržavanje institucija društvenih sustava; podržavanje socijalne pravičnosti i spolne jednakosti; omogućavanje sudjelovanja u odlučivanju svih segmenata društva; osiguranje mogućnosti pravične naobrazbe za sve članove društva te se mjeri napretkom onih koji su unutar zajednice u najnepovoljnijem položaju.

Održavanje ekološke ravnoteže podrazumijeva osiguranje i održavanje genetske raznolikosti; podržavanje biološke proizvodnje; razvijanje otpora prema negativnim utjecajima na okoliš, poticanje i omogućavanje oporavljivosti; osiguranje čistog okoliša i stabilne klime; poticanje eko-djelotvornosti u svim dijelovima društva; omogućavanje slobodnog pristupa informacijama o stanju i zaštiti okoliša te uspostavljanje i provođenje nacionalnih i međunarodnih normi i propisa zaštite okoliša i dr.
U današnjem svijetu socijalni, ekonomski i ekološki faktor nalaze se u potpunom disbalansu, pri čemu se naglasak stavlja na ekonomski faktor koji za svoj jedini cilj ima gomilanje profita. To je apsurdno stanje budući da ekonomija ne može funkcionirati bez društva, a društvo ne može funkcionirati bez okoliša. Stoga je važno uvijek imati na umu da dok čovjek bez prirode ne može, priroda bez čovjeka, pak, može.
Do danas je predloženo više modela održivog razvoja. U modelu babuške, koji zastupa Roger Levett, ekonomija je stavljena u sredinu, unutar koncentričnih krugova, što simbolizira njezinu svrsishodnost samo onda kada osigurava kvalitetu života za ljude i kad pojačava kvalitetu života u društvu. Oko nje se nalazi društvo koje ostvaruje svoj razvoj, uključujući i ekonomski, bez ugrožavanja okoliša koji, pak, zauzima krajnji koncentrični krug, simbolizirajući pri tom da nas priroda okružuje te da o njoj ovisimo. S druge strane, model temeljnih stupova održivi razvoj stavlja u sredinu te ga isprepliće sa društvom, okolišem i ekonomijom.

U lipnju 1992. godine održana je poznata UN-ova konferencija o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru, na kojem je sudjelovalo 179 zemalja. Na konferenciji je bilo riječi o nekoliko važnih ekoloških pitanja, kao što su proizvodnja toksičnih komponenata poput olova ili benzina, pronalazak alternativnih izvora energije te sveza između fosilnih goriva i klimatskih promjena, smanjenje emisija ispušnih plinova automobila u atmosferu te rastuća potrošnja ograničenih zaliha vode.

Tijekom konferencije predstavljena je i Agenda 21, dokument na 350 stranica o namjerama i obvezama za održivi razvoj u 21. stoljeću. Agenda 21 je povijesni dokument koji pojašnjava kako razvoj učiniti ekološki, gospodarski i socijalno održivim te nudi konkretne mogućnosti za suzbijanje onečišćavanja okoliša, očuvanje biološke raznolikosti, održivo korištenje prirodnih resursa, održivo upravljanje okolišem, ujedinjavanje razvojnih interesa i zaštite okoliša u svijetu, poboljšanje životnog standarda svih ljudi, ostvarivanje veće sigurnosti i očuvanosti ekosustava i postizanje konsenzusa za planiranje globalnog održivog razvoja. Pri tome Agenda 21 ne sadrži nikakva ograničenja ili obveze, već samo prijedloge i preporuke provedbu kojih prepušta tijelima lokalnih zajednica, koja imaju presudnu ulogu u educiranju i mobiliziranju javnosti te u reagiranju na zahtjeve javnosti s ciljem promicanja održivog razvoja. Dokument je na konferenciji prihvatilo 178 svjetskih država.

Na Konferenciji o zaštiti okoliša i razvoju održanoj 1997. godine u New Yorku te na sastanku održanom 2002. godine u Johanesburgu konstatirano je kako je postignuto iznimno malo u odnosu na zaključke donesene na konferenciji u Rio de Janeiru.

Godine 2006.  The world conservation union (IUNC) objavljuje vizionarski tekst: The future of susainability – re – thinking environment and development in the twenty first century, u kojem zaključuje kako problem s održivošću i održivim razvojem nije u tome da su vrijednosti koje se zastupaju pogrešne, već da su sami ti pojmovi prevladani i umorni. Posebice se ističe da održivi razvoj kako je sad definiran ne može odgovoriti na probleme energetskih resursa i klimatskih promjena te se navodi kako je potrebna dublja reforma koncepta održivog razvoja.

Poznati stručnjak za pitanja čovjekove sredine i fakultetski profesor David Orr tada daje prijedlog nove definicije održivog razvoja: “Niti jedna osoba nema pravo ugrožavati život i dobrobit druge osobe, pa tako ni jedna generacija nema pravo ugrožavati život i dobrobit niti jedne generacije koja dolazi!”

Godine 2007., američki novinar i predavač Richard Heinberg sažeo je dotadašnje ideje održivog razvoja u pet lako razumljivih temeljnih istina održivosti:

1.    Bilo koje društvo koje neodrživo koristi resurse mora propasti!
2.    Rast populacije mora se uskladiti s rastom stope potrošnje resursa
3.    Ako društvo teži održivosti, korištenje obnovljivih resursa ne smije ići iznad stope prirodne obnove
4.    Ako društvo teži održivosti, korištenje neobnovljivih izvora energije mora se smanjivati, a stopa smanjenja mora biti veća ili jednaka stopi njihova iscrpljivanja
5.    Održivost zahtjeva da proizvodi i elementi koje ljudi ispuste u prirodu budu minimalizirani i što manje ugrožavajući za funkcioniranje biosfere

Što se, pak, održivog razvoja u Republici Hrvatskoj tiče, godine 1997  osnivan je Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj, odnosno HRPSOR. Riječ je o neprofitnoj ustanovi privatnog sektora koju su osnovali uspješni hrvatski gospodarstvenici  s ciljem zastupanja njihovih interesa u području zaštite okoliša i održivog razvoja. Temeljni ciljevi HRPSOR-a su djelovanje u okvirima održivosti, podržavanje usmjerenja prema održivom razvoju u gospodarskom, pravnom, političkom i socijalnom životu, zastupanje gospodarstva u područjima održivog razvoja u Hrvatskoj i na međunarodnoj razini, promicanje napretka u upravljanju okolišem i prirodnim dobrima te povezivanje i suradnja s drugim sličnim organizacijama u Europi i svijetu.


Izvor: Ekologija, VVG