Dobrobit i prava životinja – uvod u osnovne pojmove

Dobrobit i prava životinja – uvod u osnovne pojmove

 

Uvod u filozofiju i etičke pozicije koje predvode moderno zagovaranje za prava životinja

Pojam prava životinja nema jednoznačnu definiciju budući da postoji veliki broj različitih pristupa ovoj temi, a veći dio retorike koji se često povezuju s pravima životinja zapravo nema nikakve veze s – pravima. Također, uz termin prava životinja često se postavljaju pitanja ali i granice vezane uz to na koje se životinjske vrste misli i koja bi oni prava trebali imati. Općenito govoreći, prava životinja sastoje se od različitih argumenata koji podvlače crtu nad našim korištenjem životinja za hranu, kozmetička testiranja, odjeću i obuću, cirkuse, zoološke, itd.

Prije no što dublje istražimo filozofsku podlogu koncepta prava životinja, moramo se osvrnuti i na puno poznatiji termin, a to je – dobrobit životinja.

Dobrobit životinja pojam je koji se proteže još od 1800-ih, a nit vodilja mu je da je u redu iskorištavati i koristiti životinje za hranu, odjeću, obuću, zabavu, prijevoz, testiranja, itd. – no pod uvjetom da se životinje koje se koriste za ove svrhe ne smiju podvrgnuti nepotrebnoj okrutnosti ili šteti koja se mogla izbjeći.  Takozvane humane organizacije koje su se bavile dobrobiti životinja, tražile su i izravnu zabranu nekih oblika korištenja životinja – poput lova na lisice i borbi životinja, no njihov se angažman i dalje svodio na smanjenje štete a ne na ukidanje samog čina iskorištavanja životinja.

Značajan broj zagovornika prava životinja danas se žestoko protivi svemu što miriše na dobrobit životinja (animal welfare), vjerujući da je to retorika koja opravdava korištenje životinja, no u “malo boljim” uvjetima.

S druge strane, postoji i veliki broj organizacija i pojedinaca koji se u svojim stavovima nisu pomaknuli puno dalje od početka pokreta za dobrobit životinja 1800-ih. Veliki broj njih još uvijek vjeruje da je u redu iskorištavati životinje, sve dok je smanjena šteta ili količina patnje.

No, koliko god mi željeli živjeti u svijetu u kojem životinje nikada više neće biti iskorištavane ni ubijane od strane ljudi, realnost je da se trenutno vrti puno novaca u industrijama koje žive od iskorištavanja životinja za razne svrhe.

Kao i kod mnogih industrija koje i dan danas iskorištavaju ljude u svojim djelatnostima, i kod korištenja životinja, nažalost, profit je iznad interesa i kvalitete života pojedinaca.

“Teško je čovjeka natjerati da nešto razumije, kada mu plaća ovisi o tome da to ne razumije!” – Upton Sinclair

Bez obzira radi li se o farmi, zoološkom ili laboratoriju, pružiti odgovarajuće standarde za udovoljavanje dobrobiti životinja zahtjeva velike dodatne troškove, a čak ni tada ne možemo sigurno tvrditi da su svi uvjeti zadovoljeni.

Nadalje, čak i da se meso proizvodi pod većim standardima brinući za takozvanu dobrobit životinja, i dalje je jasno da su ti proizvodi produkti životinja koji su morali proći kroz patnju a na kraju i smrt, čak i ako su bili podvrgnuti manje okrutnim metodama ubijanja od onih na konvencionalnim farmama.

Pomak od dobrobiti do prava životinja

Ako imamo ikakvu nadu da ukinemo patnju i smrt više od nekoliko desetaka milijardi domaćih životinja svake godine, prava životinja (a ne samo dobrobit), moraju ući u naše rasprave. No učinkovito zagovaranje prava životinja zahtjeva pažljivo promišljanje, kritičko razmišljanje i solidne filozofske temelje.

Temelj za rigoroznije razmišljanje o uporabi životinja postavljeno je 1975. godine, s objavom knjige “Animal Liberation” autora Petera Singera. Iako se Singer danas smatra “ocem pokreta za prava životinja”, ironično, njegova knjiga “Animal Liberation” nije napravila konkretan pokušaj zagovaranja ideje prava životinja. Umjesto toga, knjiga se temelji na filozofskom okviru zvanom utilitarizam, kojeg je prvo osmislio Jeremy Bentham (1748.-1832.), a Singer ga je proširio na svijet ljudske interakcije sa životinjama.

Utilitaristička nit vodilja je izuzetno jednostavna: moralno ponašanje nastoji povećati radost te smanjiti patnju. Bentham nije isključio ne-ljudske životinje iz svoje ideje, te je u svom najpoznatijem djelu cijelu filozofiju sveo na sljedeće:

“Pitanje nije: Mogu li razmišljati? Ni, mogu li pričati? Nego, mogu li patiti?”

Da bude jasno, Bentham nije ponudio filozofski temelj za dodjelu prava ni ljudima ni ne-ljudskim životinjama. On je jednostavno stvorio okvir za standard moralnog ponašanja koji nastoji povećati sreću, a smanjiti štetu.

Peter Singer shvatio je da se Benthamov utilitaristički pristup može proširiti kako bi se istražilo na koji bi se način životinje mogle “etički iskorištavati” od strane ljudi. Singer počinje od činjenice da postoje određena zadovoljstva povezana s iskorištavanjem životinja – na primjer, okus mesa u kojem uživaju milijuni ljudi. No, da bismo jedenje mesa mogli proglasiti etičkim postupkom, moramo staviti na vagu senzualne užitke koje ono pruža naspram bilo kakve patnje kroz koju životinja mora proći.

Singer je u knjizi “Animal Liberation” uvjerljivo demonstrirao da kako god ljudi koristili životinje, užitak ljudi je neusporedivo manji od patnje nanesene životinjama.

No, iako utilitarizam otvara vrata za promišljeni dijalog o tome na koji način ljudi mogu etično koristiti životinje, ima i nekoliko očitih nedostataka i ograničenja. Najistaknutije ograničenja je svakako ono da, ako ćemo sve računati putem potencijalne radosti ili štete, temeljna vrijednost života životinja ne ulazi u tu računicu. Na primjer, utilitaristi mogu tvrditi da nisu protiv klanja životinja, ako je ta životinja živjela sretan život te bila ubijena brzo i bez patnje. Iz takve perspektive, ljudi imaju korist u obliku mesa i kože životinje, ali nema patnje koja bi bila suprotnost na vagi kada bismo se držali one primarne utilitarističke računice.

Srećom, Singer nije sve argumente strpao u utilitarističku košaricu. Knjiga “Animal Liberation” popularizirala je i novi koncept zvan – specizam – koji je otvorio vrata promišljanju o temeljnim pravima životinja.

Specizam je pojam koji je lako razumjeti, a pruža snažan temelj za zagovornike prava životinja. Na istim filozofskim temeljima kao i rasizam ili seksizam, specizam je čin provedbe nekorektnih pretpostavki o nekom živom biću samo na temelju njegove ili njene vrste, umjesto na temelju njene ili njegove sposobnosti da misli, osjeća ili pati. Dakle, netko tko se bavi specizmom mogao bi pitati zašto se smatra prihvatljivim provoditi kozmetička testiranja na štakorima, ali ne i na slatkim zečevima? Ili bi se mogao pitati zašto je u redu ubijati svinje i krave za hranu, ali ne i pse ili konje?  U primjerima poput ovih, jasno je da ove životinje imaju slične kapacitete za osjećaje poput boli i zadovoljstva.

Specizam može poslužiti i kao koherentno obrazloženje u vezi podjele među ljudima i ostalim životinjama. Ako nije u redu zaključati ljudsku osobu u mali kavez te je naposljetku ubiti, zašto bi bilo prihvatljivo to isto učiniti ako je u kavezu kokoš ili krava?

U svakom slučaju, jasno je da je biće koje je subjekt našeg primjera svjesno i sposobno osjećati patnju.

Vrlo je vjerojatno da većinu okrutnosti nad životinjama danas možemo povezati sa specističkim uvjerenjima. Dakle, uključivanje specizma u diskusije vezane za iskorištavanje životinja je snažan i učinkovit način za početak promišljanja o teškim i važnim pitanjima u našem odnosu prema drugim životinjama.

Tom Regan i predmet života

Gotovo desetljeće nakon objave knjige “Animal Liberation” autora Petera Singera, još jedan filozof, Tom Regan, pojavio se na sceni sa svojom knjigom “The Case for Animal Rights”. Reganova knjiga nudila je analizu prava životinja koja je nedostajala u utilitarističkom razmišljanju, a koja se temeljila na samoj prisutnosti svijesti kod ne-ljudskih životinja.

No, knjiga “The Case for Animal Rights” je poprilično zahtjevna za prosječnog mainstream čitatelja, stoga je Tom Regan 2003. godine objavio novu knjigu pod nazivom “Empty Cages”, koja je puno pristupačnija za sve čitatelje, te nudi vrhunski uvod u njegov ne-utilitaristički način zagovaranja prava životinja.

Za Regana, procjena stupnja do kojeg životinje pate a ljudi imaju koristi je distrakcija. Ono što je bitno je jednostavno imaju li životinje dovoljnu svijest da budu “predmetom života”. Ako životinje zaista posjeduju tu razinu svjesnosti, onda oduzimanje njihovih života, ili uskraćivanje života u prirodnim staništima, je kršenje njihovih prava bez obzira na to koju korist ili užitak ljudi od toga mogu imati.

Pravna osobnost

Ideje i pojmovi izneseni u Singerovim i Reganovim knjigama pomogli su otvoriti vrata za “pravnu osobnost”, jedan pristup koji ima veliki potencijal kada se radi o stjecanju legalne zaštite za životinje.

Ovdje pojmovi “osoba” i “osobnost” nisu sinonimi za “čovjeka”, a želi se ukazati i na to da su pridjevi “živi” ili “neživi” vrlo bitni u pravnom sustavu.

“The Nonhuman Rights Project” tvrdi da su sposobnost samoautonomije i samoodređivanja kod živog bića dovoljni uvjeti za pravnu osobnost, barem u svrhu stjecanja slobode putem rješenja iz habeas corpusa.

* Habeas Corpus (hrvatski “imaj tijelo”) jest zakon u kaznenom pravu koji štiti osobnu slobodu od samovolje izvršne vlasti. On između ostalog podrazumijeva načelnu zabranu uhićenja bez sudskoga naloga, zabranu duljeg zadržavanja u pritvoru bez ozbiljnih dokaza o krivnji kod teških kaznenih djela i nalaže brzo izvođenje pred sud te zabranjuje maltretiranje u istrazi. Prvotvorni dokument donio je 1679. engleski Parlament, a trebao je pružiti zaštitu od kraljevske samovolje. U američki Ustav unesen je 1789.

Većini je ljudi vjerojatno očito da su primati toliko emocionalno slični ljudima da bi trebali imati i pravnu zaštitu. Godine truda na tom polju izrodilo je plodom u travnju 2015. godine, kada je sud u New Yorku priznao legalnu pravnu osobnost dvjema čimpanzama te naredio jednom sveučilištu da se pojavi na sudu kako bi opravdali svoje držanje čimpanzi u zatočeništvu u svrhu provođenja medicinskih eksperimenata.

Nadolazeći sudski slučajevi vjerojatno će proširiti pravnu osobnost kako bi uključivala veći broj životinjskih vrsta. Od vrana za koje znamo da razumiju analogije, do dupina koji imaju izuzetnu sposobnost empatije, čini se da što više znamo o ovim životinjama, više će se vrsta naći pod okriljem pravne osobnosti. Ustvari, odvjetnik Steven M. Wise napisao je knjigu naziva “Drawing the Line” usmjerenu upravo na istraživanje pravne osobnosti, te promišljanju o tome koje bi sve vrste mogle imati pravnu zaštitu u ovom kontekstu.

I dok je većina mislioca unutar pokreta za prava životinja filozofski nastrojeno, proučavanje legalnog statusa životinja, odnosno, pravne osobnosti, vođeno je odvjetnicima. To je vjerojatno zato jer je legalni status strateški važan koncept unutar pokreta za zaštitu prava životinja. Kao što je rekao Steven Wise:

“Ako želite poboljšati filozofski status životinja, pričajte sa filozofima. Ali ako želite unaprijediti pravni status životinja, pričajte s odvjetnicima.”

Zaključak

Filozofija može biti dosadna i zahtjevna, te će vrlo mali postotak ljudi ulaziti dublje u filozofiju. No, čak i rudimentarno poznavanje koncepta filozofije o dobrobiti ali i zaštiti prava životinja može uvelike poboljšati naše zagovaranje prava životinja.

Poznavanje svih koncepata može vam pomoći da odaberete pristup koji vam najviše odgovara, ali i da budete potkovani točnim informacijama te da možete ulaziti u diskusije čak i kada je u pitanju koncept koji ne podržavate.

Ukratko, svaka rasprava koja se tiče iskorištavanja životinja može se svesti na ove pojmove:

Koncept dobrobiti životinja (welfare consideration): “Nije li jednostavnije izbaciti životinjske proizvode iz naših navika nego plaćati velike dodatne troškove koji su potrebni kako bi se postigli bolji uvjeti držanja i iskorištavanja životinja?”

Utilitaristički koncept: “Je li u redu uzgajati i ubiti životinju, često pod najgorim mogućim uvjetima, samo zato što uživamo u okusu njihova mesa?”

Specizam (nespecistički koncept): “Ako nije prihvatljivo ubiti i pojesti svog psa, kako onda možemo opravdavati klanje svinja?”

Prava temeljena na legalnom statusu i “subjektu života” (Nonhuman Rights Project i Tom Regan): “Imamo li ikakvo pravo zatočiti ili ubiti životinju koja je svjesna svog postojanja i koja očito želi nastaviti svoj život?”

Shvatiti pojmove prikazane u ovom eseju mogu pomoći u našem naporu za zaštitu životinja na brojne načine. Kada shvatimo osnovne koncepte prava životinja, pametno bi bilo fokusirati se na konkretne ideje koje su dosad imale najvećeg učinka za zaštitu životinja.

Također, postoji i nekoliko fantastičnih knjiga o aktivizmu za životinje iz kojih možete saznati više.

Neke od njih su:

  • The Animal Activist’s Handbook, by Matt Ball and Bruce Friedrich
  • Striking at the Roots, by Mark Hawthorne
  • Ethics Into Action, by Peter Singer
  • Change of Heart, by Nick Cooney
  • Uncaged, by Ben Davidow
  • Speciesism, by Joan Dunayer

Ono što je na kraju bitno jest, da napravimo koliko god možemo za životinje. Možda je onda najbolja filozofija ona koja će rezultirati u najvećem broju životinja spašenih od klanja i iskorištavanja. Kada gledamo na taj način, poznavanje filozofije je dobra početna točka, nakon koje počinje pravi posao.

Autor: Eric Marcus

Prevela: Mariana Vidmar


Izvori i više informacija:

www.vegan.com

Animal Liberation

http://www.utilitarianism.com/jeremybentham.html

The Case for Animal Rights

Empty Cages

NonHuman Rights Projecthttp://www.nonhumanrightsproject.org/

Drawing the Line