Što učiniti kada pronađete pticu ispalu iz gnijezda?

/ Članci, Korisno

 

Svake godine u proljeće i ljeto dobivamo mnoštvo ovakvih upita: „Našao/la sam malenu pticu, a nigdje joj nema roditelja. Što da radim s njom?“

U ovom članku saznajte kako se ponašati u različitim situacijama pronalaska ptica koje su ispale iz svojeg gnijezda, a vi ne znate kako im pomoći.

Najvažnija preporuka i savjet je –  ne uzimati mladunce divljih ptica i nositi ih kući!


Za početak, važno je znati da se priroda najbolje pobrine sama za sebe pa je poželjno pustiti pronađenu pticu na miru tamo gdje je. Koliko god vam ovo zvučalo okrutno, to je najbolji način. Naime, često ptići kada dosegnu određenu veličinu postanu preveliki da ih bude više u gnijezdu. Onda ih dio (ili čak svi) napuste gnijezdo i presele privremeno na tlo. Oni na tlu nisu sami i roditelji se i dalje za njih brinu. Ptići tako mogu i nekoliko dana provesti na tlu, sve dok nisu spremni za svoj prvi let. To što ne vidite odrasle ptice u blizini ne znači da se one ne brinu za ptiće – najvjerojatnije se skrivaju od vašeg pogleda ili traže hranu za mlade. Dok je čovjek tu, odrasle ptice neće prići mladuncima, jer instiktivno žele sačuvati tajnost mjesta gdje se mladunci nalaze, a oglašavanjem će ptiće upozoriti da budu mirni i tihi.

Nađete li mladu pticu posve izloženu opasnosti (na parkingu, cesti, nogostupu) u redu je pomaknuti je na sigurnije mjesto u neposrednoj blizini. Osvrnite se oko sebe i pronađite najbliži grm ili živicu  – vjerojatno je upravo tu i gnijezdo.

U gradovima je u blizini zidova zgrada moguće naići na mlade piljke, ptice srodne lastavicama. Piljci gnijezde pod krovovima te je često nemoguće vratiti ptića u gnijezdo. U tom slučaju ga podignite na obližnju dasku prozora, granu ili slično.

Ukoliko ste pticu pronašli u svome vrtu ili drugdje gdje možete „improvizirati“ gnijezdo, možete i to učiniti. Manja pletena košara (za kruh) zategnuta žicom ili trakom za granu stabla će poslužiti umjesto pravoga gnijezda. Rubovi će osigurati da ptica ne ispadne van, a u slučaju kiše neće se napuniti vodom. Obratite pozornost da je mjesto dovoljno nepristupačno mačkama – dovoljno visoko da ne mogu skočiti s tla te na dovoljno tankim granama kako mačke ne bi mogle dosegnuti do „gnijezda“.

Postupak u slučaju ozlijeđene ptice

U gradskim sredinama, razne vrste ptica su ujedno najčešći predstavnici divljih životinja kojima treba pomoć. Ovisno o sezoni, odnosno, kada ptice imaju ptiće, maleni se nerijetko nađu ispali iz gnijezda, napušteni uslijed stradavanja roditelja od gradskih predatora poput mačaka ili, tijekom prvih samostalnih, nesigurnih letova, ošamućeni i onemoćali na gradskim ulicama uslijed prometa i buke.

Ukoliko, dakle, nađete ptičicu na tlu, malu ili mladu, očito ispalu iz gnijezda ali neozlijeđenu – nipošto je ne dirajte! Naime, ukoliko u blizini očito nema predatora poput pasa ili mačaka, ptić će se, posebice ako je već opernatio, nakon što ga prođe početni šok od pada, uz pomoć roditelja vratiti u gnijezdo. Ako ga u takvim slučajevima pokušate dirati, napravit ćete upravo najgoru stvar za njega – ostavivši svoj miris po njemu, roditelji ga najvjerojatnije više neće htjeti nazad! Ako ptičica leži pod nekim drvetom u čudnom položaju ili nepokretna, pa sumnjate da je nešto slomila, prije no što joj pristupite, radije pričekajte par minuta do pola sata – nerijetko se mladunci vrlo brzo oporave i ustanu, premda su u prvi tren djelovali ozbiljno ozlijeđeno!

Ako pak ptičica ne reagira, ne miče se i općenito, ne pokazuje znakove oporavka od pada ni nakon pola sata i više, ili je na drugi način naočigled ozlijeđena, ostavljanje pod drvetom više nije opcija ako joj se želi pomoći, jer bi to značilo serviranje večere predatorima, koje teško da bi roditelji uspjeli otjerati. Ujedno, malenoj ne bi mogli pružiti pomoć u slučaju kakvog prijeloma ili teže ozljede. U takvim situacijama, ako je ikako moguće, ptičicu treba čim prije odvesti prvom veterinaru. Ptičice ispale iz gnijezda i ozlijeđene pri padu ili drugoj nezgodi ujedno su u stanju takvog šoka, da ukoliko ih prvo npr. odlučite odvesti doma u pokušaju da ih nahranite i napojite, pa potom eventualno odvesti veterinaru koji drugi dan – najčešće, u čak 99% slučajeva, neće preživjeti.

Naravno, pritom nije svejedno ni o kojoj se vrsti radi. Vrane, gradski golubovi, gačci i općenito veće ptice otpornije su i manje skloni npr. zatajenju srca uslijed šoka.  S druge strane, sjenice, crvendaći, kosevi i ostale male ptice teže podnose takve intervencije pa ih je teže i othraniti.

U svakom slučaju, bitno je zapamtiti da ptiće ispale iz gnijezda ne treba dirati ako nisu ozlijeđeni i ako predatora nema u blizini, a roditelji su mu tu – što će vam biti jasno već po njihovim pozivima iz krošnji.  Ptičicu se eventualno može pokušati vratiti u gnijezdo ako vam je na dohvat, pod uvjetom da pritom postupate s njom jako nježno i s rukavicama na rukama – zbog izbjegavanja ostavljanja ljudskog mirisa na njoj.

Ukoliko ptičicu nađete daleko od nekog mjesta gdje bi joj moglo biti gnijezdo, bilo da se radi o odrasloj ptici, bilo da se radi o ptiću, opet je bitno utvrditi je li bolesna, ozlijeđena ili samo ošamućena. Naime, ako vam se ptičica samo čini mirna i prestatična, bez vidljivih ozlijeda, moguće je i da je samo ošamućena. Mnoge mlade ptice koje se tek treniraju u letu, nažalost, završe tako. Zbog buke, prometa, jakih strujanja uslijed prolaska većih vozila, i sl. nemali broj mladih ptica – sjenica, vrana, golubova, grlica, itd. – se u kasno proljeće i rano ljeto može susresti kako gotovo nepokretno leži na cesti ili pločniku. Mi takvih slučajeva susrećemo na desetke svake godine, pa evo savjeta – ptičicu lagano dignite s tla na ruke, po mogućnosti u rukavicama ili s krpicom; odnestite je do prvog parka, gdje ima drveća, krošanja, grmlja, i sl. i od kuda je možda i došla i gdje možda i stanuje. Ako ste u mogućnosti, dajte joj i malo vode (par kapi na kljun). Malo pričekajte s njom u miru i tišini, i ako se radi o onom o čemu mislim da se radi – malena će uskoro doći k sebi i poletjeti s vaše ruke na prvu granu! Koju minutu nakon toga počet će i cvrkutati te se, sasvim oporavljena, vinuti dalje. To je svakako jedan od najboljih scenarija s kojim se možete susresti u slučaju pronalaska ptičice!

Ako ptičica ni nakon nekog vremena provedenog s njom u mirnoj, tišoj i prirodnijoj atmosferi ne reagira, pokušajte je prvo spustiti opet na tlo, da vidite kreće li se. Pričekajte s njom još malo, pa ukoliko nema pomaka, ili ako čak ide za vama, svakako je uzmite doma i pokušajte othraniti! Ako je naizgled zdrava – nema iscjedka iz očiju, kljuna ili nosnica, perje joj je relativno čisto a ne slijepljeno, nema očitih rana ili prijeloma, ptičica je najverojatnije samo u šoku, no premlada i preslaba da bi mogla sama dalje. Tada joj je svakako dobro pokušati pomoći na način da joj osigurate hranu, vodu i miran kutak – to može biti i obična kutija sa malo trave, lišća i grančica ispod, a stavite joj i plitki tanjurić s vodom i malo hrane.

Ukoliko niste sigurni o kojoj se ptici radi i koja joj je prehrana, najbolje je kupiti gotovu mješavinu sjemenki za ptice (koju možete pronaći u veterinarskim ljekarnama, DM-u i većim trgovačkim lancima). U veterinarskim ljekarnama možete pronaći i gotovu smjesu za mlade ptiće koji još ne jedu sami, posebno ako se radi o pticama čija prehrana zahtjeva više proteinske osnove.

Ako je ptičica zaista malena i ne ne može sama jesti, to će vam najčešće i pokazati jer otvara kljunčić i zjeva čekajući da je nahranite – tada ju je ipak moguće othraniti, no trebat će vam kapaljka, pinceta i, ponajviše, ljubav i strpljenje. Ako ptičica ne zijeva sama, treba joj kružiti iznad kljuna komadićem hrane (među prstima, na pinceti ili nabodenom na štapić) kako bi je se navelo da otvori kljun, što je kod mladih ptica refleks.

Treba paziti i da dobiva dovoljno tekućine, što se osigurava hranjenjem razmočenom hranom.
Pritom, razmočeni kruh, kekse i drugu ljudsku hranu nipošto ne valja davati pticama općenito, a pogotovo ne mladim nesamostalnim ptićicama.

Mladi ptići – što je najbitnije zapamtiti – trebaju kašastu hranu, nikako nespravljenu. Hrana treba biti „poluprovarena“ za početak, a kasnije, kako ptić napreduje, prelazi se na siroviju, krutiju hranu.

Ako ste se, dakle, uhvatili hranjenja mlade ptičice, primjetit ćete da ona brzo raste, jača i napreduje! Kako raste, potrebno joj je postupno uvoditi krutu hranu u prehranu i početi je poticati da jede samostalno na način da joj ne dajete svu hranu u kljun svaki puta, već povremeno ostavite blizu nje i promatrate dok ne počne samostalno kljucati.

Kako ptičica raste, treba je postepeno privikavati i na samostalan život. Ako ptica, naime, nema neko trajno oštećenje (slomljeno krilo, deformirane noge ili kljun i sl.), treba je priviknuti na život u slobodi i pustiti je da krene svojim putem.

Dakle, najbolje je prvo je pustiti u ograđenu poveću volijeru (najčešće žičani kavez za ptice većih dimenzija, kakav je moguće napraviti i kod kuće) da se privikne na te uvjete, konkretno – na zvukove, okolinu i sl. Naravno, još uvijek pritom ptičici nudimo hranu, ali sada onu što sličniju prirodnoj. I onda, kada se ptičica na to navikne, jednog dana samo ostaviti vrata volijere/većeg kaveza otvorena, a ptičici samoj prepustiti kada će se usuditi iskusiti dar slobode i odvažiti na prve letove. Pritom, većini ptičica ne treba više od 5 do 10 minuta da skupi hrabrost i izleti.

Prvih nekoliko dana i noći potom, možete slobodno još ostavljati zdjelice s hranom negdje na vidljivom i dostupnom mjestu, ali onda i to treba prorijeđivati te konačno sasvim prekinuti.

Kod ozlijeđenih ili bolesnih ptica, postupak skrbi i prehrane nakon veterinarske obrade je često sličan kao i kod mladunaca, jer nerijetko teže ozlijeđene, bolesne ili promrzle ptice ne mogu isprva same uzimati hranu, osobito ne krutu. Hranu im je tada najbolje isto razmočiti i usitniti – a biramo je ovisno o vrsti ptice. Ako je potrebno i ako je moguće – ozlijeđenu odraslu pticu također možemo hraniti na kapaljku. Liječena se ptica nakon pružene veterinarske pomoći najčešće oporavlja brzo, pa uskoro počinje opet samostalno uzimati hranu, a kada ozlijede do kraja zacijele – spremna je za puštanje na slobodu!

Ukoliko pak naiđete na ptice grabljivice poput: sokola, orla, supa, štekavca, bukoča, itd., ne dirajte ptice niti gnijezdo, već odmah zovite specijalizirane Centre za pomoć divljim životinjama.

Kontakt:

AWAP (Zagreb); http://www.awap.hr


 

Izvori:

Croatian Wildlife Research and Conservation Society

Javna ustanova “Agencija za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima”