Nova istraživanja pokazuju da ribe nisu toliko drugačije od nas

/ Članci

Foto: Science Daily

Šezdeset posto svih vrsta na Zemlji su ribe. Preciznije, radi se o 33,249 vrste, što je više nego sve ptice, reptili i sisavci zajedno. Unatoč tome, s obzirom da ribe stanuju u nama stranom okolišu postojalo je mnogo nepoznanica o njima koje su znanstvenici dugo željeli razriješiti.

Sve do danas.

Jonathan Balcombe, profesor animalnih znanosti, popunjava ove praznine u svojoj novoj knjizi „Što ribe znaju”, u kojoj pojašnjava kako i nismo toliko različiti od naše vodene braće kao što bi možda mislili.

Većina riba nema pamćenje koje nestaje svake tri sekunde. Naprotiv, ribe su evoluirale istodobno s našim antropoidnim precima te su imale jednako mnogo vremena za osvijestiti se o vlastitom okruženju.

Iako je očito da nemaju opoziciju palca, zato imaju impresivne čeljusti koje su se razvile prije više od 50 milijuna godina i koje ovim plivačima omogućuju da komuniciraju, prenose  svoje mlade i utječu na svoj okoliš.

 „Ovakva ponašanja ukazuju na to da se radi o misaonim bićima,“ piše Balcombe.

Istraživanja su pokazala da su ribe u stanju usvojiti neke stvari brže od naših najbližih rođaka, primata. Ribe su društvena bića, a neke žive čak i unutar društvenih hijerarhija te mnoge od njih prolaze kroz proces udvaranja prije parenja.

Glavoči mogu stvarati mentalne mape valova u trenutku odabiranja zaljevu u kojem žele biti tijekom sljedećeg vala. Zlatna ribica kojoj su dali obojene cjevčice za hranjenje i nakon godinu dana sjeća se svoje obojene cjevčice.

Riba slon i riba nož koriste elektricitet kako bi komunicirale. Ove ribe električnim signalima međusobno surađuju ili odašilju upozorenja o predatoru u blizini, a mogu ih čak koristiti i kako bi izrazile emocije poput agresije ili povlačenja.

Ove vrste koriste i tip vodene glazbe kao serenadu za potencijalne partnere, koju Balcombe nazva „egzotičnim nizom cvrkutanja, struganja ili škripanja”.

Nešto je manje romantična „flatulentna komunikacija“, kako je naziva Balcombe,  koju koriste atlantske i pacifičke haringe, a radi se o nizu mjehurića za koje se smatra da prenose važne informacije. Znanstvenici ih nazivaju brzim repetitivnim trikovima ili BRT-ovima.

Čak je i prepoznavanje lica – koje se smatra višom kognitivnom sposobnosti – rašireno među ribama. U stanju su dešifrirati oznake na licima drugih riba koje ljude mogu vidjeti samo uz pomoć UV svjetlosti.

Još više iznenađuje broj priča o ribama koje prepoznaju pojedine ljude – obično one koji im daju hranu. U istraživanju o ribama strijelcima Balcombe piše da su te ribe brzo zapamtile osobu koja im je inače daje hranu kao nagradu. Imaju uz to i odličan osjećaj sluha — bez korištenja ušiju (s obzirom da je voda odličan prijenosnik zvuka).

Karl von Frisch, austrijski biolog poznat po dekodiranju jezika pčela, izveo je eksperiment na slijepoj somovki. Svaki dan je zviždao dok bi stavljao hranu na određeno mjesto u akvariju. Ubrzo je prestao stavljati hranu, a nastavio zviždati, i riba je samo zbog tog zvučnog signala i dalje očekivala hranu.

Neke ribe, poput morskih konjica i iveraka, imaju dva oka koja rotiraju neovisno jedan o drugom. Činjenica da ove ribe mogu svjesno procesuirati dva vidna polja s jednim mozgom u isto vrijeme može biti teško shvatljiva za nas organizme jednog polja.

No pravo je pitanje tumače li ribe ono što vide na isti način kao i ljudi? Vide li kamen i mogu li prepoznati specifični kamen? Mnogi ih smatraju robotima – u smislu kamen, pijesak, hrana, i opet tako ispočetka.

Balcombe je testirao ovu pretpostavku dajući ribama niz optičkih iluzija. Prezentirana su dva identična pladnja hrane, svaki od njih okružen krugovima – jedan okružen velikim krugovima, drugi malim. Ljudskom je oku, hrana okružena manjim krugovima izgledala veća od one hrane okružene većim krugovima. Poput čovjeka, i ribe su odabrale hranu s manjim krugovima (tj. veću hranu).

„Rezultat je pokazao da ribe ne percipiraju stvari na bezuman način”, napisao je Balcombe.

 „Ribe su individualna bića čiji životi imaju intrinzičnu vrijednost koja je odvojena od koristi koju imaju za nas”, kaže Balcombe. „S porastom svijesti, čovječanstvo je na putu prema, inkluzivnijem i prosvjetljenijem dobu.”

 

Izvor: http://nypost.com/2016/07/10/dont-read-this-if-you-love-eating-fish/

Preveo: Hrvoje Malenica