Kornjača u posjeti – ugroženost kornjača i kako im pomoći?

/ Članci, Korisno, Video

 

Saznajte više o ovim fascinantnim bićima koje se još nazivaju i „živim fosilima“.

Kornjače (stručno Testudines ranije i Testudinata, Chelonia) postoje već duže od 250 milijuna godina. Na Zemlji ima više oko 300 različitih vrsta, od čega sedam morskih, 180 vrsta živi u slatkoj vodi, a ostatak živi na kopnu. Kornjače se ubrajaju u gmazove i bile su na Zemlji još prije nego što su se razvili veliki dinosauri. Sposobnost prilagođavanja kornjača, čiji su najbliži srodnici krokodili i ptice, osigurala im je postojanje do današnjih dana. Nikako ne smiju biti bez vode više od jednog sata.

FOTOGALERIJA: Kornjača u posjeti


STANIŠTE

Uz iznimku polarnih područja, kornjače žive na svim kontinentima, u pustinjama morima, rijekama, močvarama i na kopnu, a najviše ih ima u područjima umjerene klime i tropa. Pogotovo su brojne vrste u Sjevernoj Americi i Jugoistočnoj Aziji.

OBILJEŽJA

Oklop: sve kornjače se odlikuju koštanim oklopom koji je u životinjskom svijetu jedinstven. Sastoji se od leđnog (karapaks) i trbušnog (plastron) dijela, koji su međusobno spojeni svojevrsnim koštanim “mostom”. U svom donjem dijelu oklop je masivne koštane građe, koji se razvio od kralježnice, rebara i karličnih kostiju. Preko tog koštanog sloja nalazi se sloj kože. Kod kornjača s tzv. mekim oklopom je taj sloj kožast, dok se kod ostalih vrsta preko kože razvio tipičan pločasti oklop građen od keratina. Ploče se dijele na grupe (leđne, postrane, rubne, repne itd., ovisno na kojem dijelu se nalaze), ali se vrlo često događa da se neki primjerak izleže s nekim abnormalnostima tih pločica. To se događa kako u prirodi tako i u uzgoju, a čini se, da su uzrok neki uvjeti u razdoblju inkubacije jaja.

Prehrana: Suvremene kornjače nemaju zube. Raspolažu snažnim “aparatom” za hranjenje koji se razvio od čeljusnih kostiju. Fosilne kornjače još imaju zube, ali su se tijekom evolucije izgubili a zamijenjeni su preoblikovanim čeljustima. Kao i svi drugi gmazovi ni kornjače ne žvaču hranu nego čeljustima otkidaju komade, pomažući si pri tome prednjim udovima.

Kretanje: I na kopnu i u vodi kornjače se kreću za gmazove tipično krivudavo. Pri tome se oslanjaju na oklop što im u vodi smanjuje potrošnju energije. Na kopnu njihovo kretanje često djeluje vrlo nespretno. Morskovodnice su razvile među gmazovima jedinstven način kretanja. Mašu prednjim udovima koji su se razvili tako da jako podsjećaju na peraje. Na taj način pod vodom postižu dosta veliku brzinu uz optimalnu potrošnju energije, što im omogućuje prevaljivanje velikih udaljenosti. I udovi kopnenih i slatkovodnih kornjača pokazuju da su se prilagodili svom životnom prostoru. Tako se kod većine može utvrditi povezanost s vodom jer imaju manje ili više izražene plivaće kožice.

Veličina: Pored velikog broja vrsta čija se veličina kreće između 10 i 30 centimetara, tu su još i morske kornjače, i divovske kornjače s otočja Galápagos i sa Sejšela čija dužina oklopa može doseći i više od metra.

OSJETILA:

– Kornjače vide jako dobro, a u mraku bolje nego ljudi. I bolje razlikuju boje od ljudi jer, kao i svi gmazovi, imaju četiri receptora za vid. Kretanjem očnih jabučica postiže i prostorno i panoramsko vidno polje.

– Naročito im je izraženo osjetilo mirisa. Kad se vidi kornjaču kako izraženo “pumpa” vratom, to ne znači da je zapuhana od napora, nego da upravo “njuška” jer se njen organ njuha nalazi u grlu. Mirisom raspoznaje jestivu hranu a i prepoznaje tlo u koje može zakopati svoja jaja.

– Kornjače nemaju vanjsko uho. Ne čuju ni približno tako dobro kao ljudi. Umjesto toga, osjete duboke vibracije u svojoj okolini.

Glasanje: Osim tijekom parenja, kornjače su uglavnom nijeme. Iznimka je reakcija na strah: uvlači glavu u oklop i pritom ispušta siktav glas koji podsjeća na frktanje. Uzrok tog zvuka je naglo izbacivanje zraka iz pluća. Kad traže mjesto pogodno za polaganje jaja, ženke se glasaju slično kao mužjaci tijekom parenja. Taj glas nalikuje stenjanju.

Inteligencija: Spoznajne sposobnosti kornjača mogu se mjeriti s onima drugih gmazova. Tako pamte mjesta s hranom, kao i putove za bijeg. Imaju izražen i osjećaj za orijentaciju, ali ne tako dobro razvijen kao sisavci.

Dužina života: Kornjače mogu živjeti vrlo dugo. Divovske kornjače s otočja Galápagos mogu doživjeti i više od 200 godina. Neke američke kornjače žive duže od 100 godina i zbog toga ih nazivaju Metuzalemima među životinjama. Neke jedinke su dokazano doživjele starost od 180 godina.

NEPRIJATELJI

Neprijatelji kornjača su različiti od vrste do vrste, a jako ovise i o njenoj starosti. Dok su legla kao i tek izležene kornjačice bespomoćno izloženi na milost i nemilost čak rakovima i pticama, za ozbiljno ugrožavanje odrasle kornjače potreban je netko velik i snažan kao krokodil. Kornjače ozbiljno ugrožavaju i ljudi. U nekim dijelovima svijeta ljudi jedu morske, slatkovodne i kopnene kornjače. Osim toga, ljudi pljačkaju i jedu i kornjačina jaja. Danas je to gotovo posvuda krivolov, no populacije se, zbog dugog razdoblja do spolne zrelosti, sporo oporavljaju pa se neke vrste nalaze na rubu izumiranja. Pored toga, u nekim kulturama se još i danas od kornjačevine (ploče leđnog dijela oklopa) izrađuju različiti ukrasni predmeti.

UGROŽENOST ZBOG PROMJENE OKOLIŠA

Životni prostor mnogih vrsta kornjača je ugrožen. Kopnene kornjače na njihovim prastarim područjima mnogi poljoprivrednici smatraju štetnicima i često ih ubijaju. Mnoge ceste presijecaju njihova staništa pa veliki broj kornjača strada od prometa. Pritom, često je riječ skotnim ženkama koje traže odgovarajuće mjesto za polaganje jaja. Industrija ispušta otpadne vode u vode nastanjene slatkovodnim kornjačama čime se taj biotop mijenja. Na taj način vodene kornjače vrlo često gube prehrambenu podlogu. Izravnavanje i utvrđivanje riječnih obala rezultira gubitkom mjesta na kojima se kornjače mogu sunčati i polagati jaja. Morskim kornjačama turizam otežava pristup plažama pogodnim za polaganje jaja. Tek izležene kornjačice koje se noću iskapaju iz legla na površinu, orijentiraju se svjetlucanjem vode da dođu do relativne sigurnosti mora. Zbog umjetne svjetlosti gube orijentaciju. Morske kornjače se često upletu u lutajuće ribarske mreže i utope se ili progutaju plastiku vjerujući da se radi o meduzi.

UGROŽENOST OD STRANE ČOVJEKA

Kornjačina jaja se na plažama često tako intenzivno pljačkaju, da je bez ozbiljnih mjera zaštite opstanak nekih vrsta jako ugrožen. Neke kornjače se smatraju delikatesom pa ih ljudi intenzivno love i konzumiraju.

ZAŠTITA KORNJAČA

Inicijativom American Tortoise Rescue (ATM), neprofitne organizacije osnovane 1990. godine, započelo je obilježavanje Međunarodnog dana kornjača na dan 23. svibnja.

Na području Hrvatske obitava 6 vrsta kornjača i sve su strogo zaštićene sukladno Zakonu o zaštiti prirode. Tri vrste nastanjuju more (glavata želva – Caretta caretta, zelena želva – Chelonia mydas i sedmopruga usminjača – Dermochelys coriacea), a druge tri nalazimo u kopnenom dijelu Hrvatske (kopnena kornjača – Testudo hermanni, barska kornjača – Emys orbicularis i riječna kornjača – Mauremys rivulata).

Posljednja vrsta, riječna kornjača, je najugroženija od svih navedenih na području Hrvatske. Ova vrsta nastanjuje vrlo ograničeno područje, a to je krajnji jug Hrvatske. Naime južnu Dalmaciju zahvaća sjeverna i zapadna granica areala ove vrste te su populacije u Hrvatskoj izolirane od ostatka areala. Možemo je pronaći tek na nekoliko lokaliteta: na području Konavoskog polja, lokvama u Majkovima i Prljevićima te području Neretve, dok se za područje Stonskog polja vrsta smatra izumrlom. Ova vrsta je primarno ugrožena uništavanjem staništa na kojem živi, a to su vodena staništa (rijeke, potoci, kanali, jezera i lokve) mirnijeg toka, s bogatom vegetacijom i muljevitim dnom u područjima do 900 m.n.v.

Svojim postupcima možete pomoći zaštiti kornjača, stoga:

  • Ne kupujte kornjače i ne držite ih kao kućne ljubimce. Kornjačama je puno draže živjeti u prirodnom staništu.
  • Nikada ne uzimajte kornjače iz prirode, osim ako im je potrebno liječenje ili oporavak od bolesti ili ozljeda. Jedinke uzete iz prirode, u doticaju s čovjekom su za prirodu izgubljene.
  • Ako vidite kornjaču da prelazi cestu, podignite je i prenesite je preko ceste u onom smjeru u kojem se kretala